Dođe neko u svoju čaršiju, pa ga srce puno čežnje voda, ne smiruje se.
Pa hoda i u ono neko doba kad nikoga nema, slika bezbeli i sav sretan objavi. Onda počnu komentari…nigdje živa roba, pusto, lijepa čaršija samo pusta…
Pa eto ima nas taman koliko treba, živi smo, radimo,odmaramo, sikiramo se i uživamo! Ba.
I u Monaco kad odete nikoga nema,ha ja
Lejla A.P.
KOMENTARI