Rat u Bosni i Hercegovini priča je ispričana bezbroj puta. Agresija na našu državu otjerala je veliki broj naših građana, promijenila živote i budućnost svih nas, ali i prekinula sretna djetinjstva. Uprkos tome, svaki novi dan čujete još jednu lijepu priču o uspješnim Bosancima i Hercegovcima u svijetu – i to često baš o onima čija su sretna djetinjstva u našoj državi prekinuta i nastavljena negdje drugo. Uprkos mnogim preprekama – od promjene sredine, nepoznavanja jezika, pohađanja druge škole – većina tih ljudi prevazišli su traume i izrasli u vrijedne, marljive, požrtvovane, ambiciozne i sposobne ličnosti.
Jedna od takvih je i naša sagovornica Mia Šišić (33), koju je rat otjerao iz njene lijepe Bosanske Krupe u Kanadu.
– Djetinjstvo mi je bilo prelijepo, pa čak i tokom rata – moji roditelji, a naročito mama, dali su sve od sebe da sve bude što normalnije, prisjeća se Mia, koja je ostatak osnovnog obrazovanja, a potom srednjeg i visokog završila u Kanadi.
Još kao djevojčica željela je saznati što više o mozgu, a fascinacija ljudskim ponašanjem odredila je njenu karijeru već tada. Mia je danas doktor primijenjene socijalne psihologije.
– Opća psihologija zanimala me je uvijek, a na drugoj godini fakulteta pažnju mi je privuklo istraživanje socijalnog psihologa Stanleyja Milgrama u vezi s poslušnosti. Zbog toga sam odlučila upisati doktorat u toj struci, a već u početku bila sam jako odlučna da istražujem seksualno zlostavljanje, objašnjava nam naša sagovornica. Otkrila nam je i svoj budući plan u profesionalnom smislu.
“Želim naći radnu poziciju na kojoj mogu nastaviti istraživanja na istom polju.” A mi joj svakako želimo da joj se ova želja ispuni.
Tema njenog doktorata koju je imala želju obrađivati još od početka master-studija je “Fokus na ishode (na temelju snage) seksualnog nasilja u ratu, na uzorku etnički raznolikih žena iz Bosne i Hercegovine”.
– Željela sam obuhvatiti razne ishode, ne isključujući to da su neke žene ostale ili postale otpornije ili jake bez obzira na te ili čak zbog tih traumatičnih događaja. Smatrala sam da je ova tema važna iz dva razloga: prvo, koliko god se pričalo o ratu i silovanju tokom rata u BiH, svijet je počeo zaboravljati šta se ovdje dešavalo. Mi koji smo preživjeli rat, a sada živimo na Zapadu, imamo dužnost ispričati šta se zapravo dogodilo i biti konstantan podsjetnik na ono što se u svijetu dešava i šta se može desiti kada se šuti i ne poduzima ništa. Drugo, uprkos stvarima koje sam kao dijete u ratu vidjela, doživjela i proživjela – ili možda baš zbog toga – sebe vidim kao snažnu i otpornu ženu, priča nam Mia te dodaje kako se pitala da li je to slučaj i sa ženama, djevojkama i djevojčicama koje su bile silovane tokom rata u našoj državi.
“Dosta žena je ispričalo svoje priče u kojima su radile (i nastavljaju raditi) na tome da kreiraju svoju budućnost koliko mogu.”
Istraživanje na ovu temu radila je u Bosni i Hercegovini, gdje je imala pristup literaturi o seksualnom nasilju tokom brojnih ratova u svijetu. Međutim, ističe ona, ipak je broj obavljenih istraživanja na ovu temu mnogo manji od istraživanju seksualnog zlostavljanja u miru.
– Kada sam prijavila temu doktorata, moja mentorica nije bila zainteresovana za rad na internacionalnom projektu. Međutim, uspjela sam je uvjeriti u suprotno i dobila veliku podršku fakulteta. Ovaj rad mi je omogućio nominaciju za najprestižniju nagradu na nivou cijele Kanade od “Governer General-a”, u polju akademskih dostignuća, priča nam naša sagovornica.
Nema sumnje da je Mia jako vezana za svoju domovinu, Krajinu, rodbinu i prijatelje. U rodnu grudu dolazi kad god je u mogućnosti, pa je i njena dvogodišnja kćerka posjetila gradić u kojem je Mia rođena i živjela.
– Sa svojim mužem i kćerkom komuniciram samo na bosanskom jeziku. Smatram da je to temelj održavanja naše kulture i jako sam ponosna kada čujem kako moja kćerka – i to bez problema – komunicira na našem jeziku sa svojim rodicama i ostatkom porodice.
Osim što jako voli posjećivati domovinu, Mia bi voljela i doprinijeti Bosni i Hercegovini. Kako drugačije, nego u onome u čemu je najbolja…
– Dio svog radnog vijeka želim provesti u Bosni, a mislim da bi idealno bilo da to uradim u svojstvu istraživačice. Tako najviše mogu doprinijeti našem društvu, smatra Mia.
Ovaj razgovor za Moja BiH iskoristila je da pošalje poruku omladini u našoj državi ali i Bosancima i Hercegovcima širom svijeta, a koju i sama sebi često ponavlja…
– Nikad ne zaboravi ko si i odakle si, a zapadu ne dopusti da zaboravi zašto si ovdje!
KOMENTARI