Hrvati su kupovali oružje od Janeza Janše, lider hrvatske emigracije Bruno Bušić bio je projekt UDBA, a poslije smrti Franja Tuđmana u njegovom sefu je pronađeno brdo para.
To je samo neke od pikanterija iz memoara.
Između ostalog piše da je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman u mladosti bio službenik u Ministarstvu odbrane NDH. Kada je postao (prvi) predsjednik Hrvatske za adaptaciju njegovog stana od 300 kvadrata potrošeno je 1,5 miliona tadašnjih maraka – više od vrijednosti vile.
Poslije učešća na Prvom Saboru HDZ, na kome su bili mnogi iz ekstremne ustaške emigracije, Mesić je imao gorki okus, a nekadašnji obavještajac Joža Manolić mu je rekao: “Otišli smo u dvoranu kao domobrani, a iz nje izašli kao ustaše”.
“Najveći” Hrvati su redom bili bivši pripadnici tajnih službi koji su preko noći presvukli kapute. Jedan od njih je i Gojko Šušak, hrvatski ministar odbrane, za kojeg Mesić tvrdi da je bio saradnik UDBA u Kanadi.
Bivši hrvatski predsjednik u memoarima “Progon i nacionalno buđenje – borba za demokratsku Hrvatsku” otkriva i da je Tuđman, dok je bio u zatvoru, pomišljao na samoubistvo, a da je njegova supruga Ankica tražila “pogodnog Srbina” koji bi intervenisao da bude oslobođen.
Izbor je pao na Bogdana Crnobrnju koji se zauzeo da Tuđmana odmah puste iz Lepoglave. Kad ga je Mesić pitao da li mu se zahvalio, arogantno je odgovorio: “Šta mu se imam zahvaljivati. Tamo nisam ni trebao biti”.
O intervenciji Bogdana Crnobrnje, generala JNA i Titovog šefa kabineta, nije se govorilo jer je porodica Tuđman prešutila povijesnu istinu da se Srbin, Crnobrnja, za njega zauzeo”, piše Mesić u memoarima.
Priložena je bila i ljekarska dokumentacija o psihičkim smetnjama Franje Tuđmana, a ljekarska potvrda je kasnije misteriozno nestala jer bi bilo krajnje neprijatno da je budući šef države, Tuđman, bio na neuropsihijatriji. A Tuđmana su iz zatvora spasili Srbi koji su u većini bili članovi sudskog vijeća koje je glasalo da ga oslobode.
Kad je HDZ dolazio na vlast, Stjepan Mesić je organizovao susret Alije Izetbegovića i Franje Tuđmana, u maloj baraci, gdje je bilo u Zagrebu sjedište nove stranke.
Na tom sastanku Tuđman je odgovarao Aliju od osnivanja muslimanske stranke tvrdeći da su muslimani i Hrvati u BiH “jedan narod”. Bilo je to u vrijeme kada se pripremao “sabor stranke”, a “blagajnik” Franjo je primao donacije za HDZ.
“Nikada nismo saznali ko je i koliko dao, a ‘zlatne donatore’ ugostio je u svom domu”, prisjeća se Mesić koji priznaje da je ostala tajna da li je Tuđman u saradnji sa emigracijom definisao programsku platformu HDZ i kovao planove o stvaranju hrvatske države.
Neki od učesnika tog “istorijskog skupa” koji je prethodio stvaranju hrvatske države kritikovali su Tuđmana što “sve Srbe trpa u jedan tor”.
“Mi smo sa Srbima u ratu stvorili jedno bratstvo, hrvatska kultura bila bi siromašnija bez Srba, Harambašića, Preradovića, Tesle, Čede Price”, dio je pisma koje je primio Tuđman od novinara i publiciste Šime Balena.
A Mesić konstatuje da je Tuđmanov govor na Prvom saboru ohrabrio sve koji su željeli da rehabilituju NDH. Poslije izbora u Hrvatskoj 1990. godine, HDZ dolazi na vlast, a Mesić sastavlja vladu. Strah se uvukao među Srbe u Hrvatskoj koji su izbačeni i iz Ustava.
Otkriva i provokativne biografije Tuđmanovih kadrova među kojima su bili i trgovci oružjem i šverceri drogom. Dobijali su silna odlikovanja kasnije zbog učešća u ratu iako nisu ni dan bili među “braniteljima”.
Crkveni krugovi su zagovarali da Hrvatska bude “Božja država” po uzoru na Alojzija Stepinca. Krenula je i potraga za “uglednim Srbinom” koji bi podržao novu vlast, a nastojali su da pridobiju admirala Branka Mamulu koji je u Opatiji imao vilu.
“Ne želim da budem dio Tuđmanovog ustaškog cirkusa”, glasio je admiralov odgovor.
Susret Ante Markovića i Tuđmana Mesić opisuje prisnim “kao starih drugova” koji su se često nalazili, a Marković je u štampi tvrdio da Tuđmana prije nije poznavao. Marković je za razliku od Tuđmana zamjerao HDZ-u što provocira Srbe i tražio direktne pregovore sa Srbima u Hrvatskoj, a za stanje u Jugoslaviji je rekao:
“Ja čvrsto držim Miloševića za ja*a. Imam podršku SAD i Evropske zajednice”.
Mesić iznosi tvrdnju da je trideset godina poslije saznao da su ga kao premijera prisluškivali. Detaljno opisuje raspad Jugoslavije i želju Tuđmana o “istorijskim granicama” Hrvatske.
“Izbijanje balvan revolucije bila je najava građanskog rata i svega što on donosi, a mi smo tog trenutka htjeli da izbejgnemo upravo termin građanski rat”, piše Mesić.
Opisuje i početak raznih malverzacija u “mladoj državi” i crnom fondu šefa države. Tako ni do danas nije poznato što je sve Tuđman skrivao u misterioznom sefu u svom kabinetu koji je za javnost djelimično otvorio Ivo Josipović.
Stipe Mesić zabilježio je i veliki povratak ustaša u Hrvatsku i svoj put u Beograd gdje je postao član Predsjedništva SFRJ u vrijeme kada je CIA predvidjela raspad zajedničke države.
Nastavak tog eksplozivnog štiva može se uskoro očekivati jer Mesić priprema još dva toma svojih memoara koji će sigurno izazvati lavinu reakcija, prenose Novosti.
KOMENTARI