Zbog podrške BiH rezoluciji o Siriji, Dodik zaprijetio potpunom blokadom državnih institucija i suspenzijom svih dogovora „šestorke“: SBotkriva zašto je Dodik „pobjesnio“ i analizira moguće posljedice Dodikove blokade.
Nije teško dokučiti krajnji epilog političke hajke koju je predsjednik RS-a Milorad Dodik upravo pokrenuo protiv koalicionog partnera Zlatka Lagumdžije. Naravno da Lagumdžija neće poslušati Dodika i sam odstupiti s funkcije ministra vanjskih poslova BiH, a jednako je izvjesno da ni Dodik ne može skupiti potreban broj glasova u Parlamentu BiH za smjenu Lagumdžije.
U takvim okolnostima, Dodiku preostaje mogućnost da realizira drugi dio izrečene prijetnje – da do daljnjeg suspendira sve dogovore „šestorke“ i da blokira rad državnih institucija BiH „dok se ova situacija ne razriješi“.
Blokada državnih institucija BiH, koju je Dodik najavio u slučaju da se Lagumdžija sam ne povuče ili ne bude smijenjen, najgori je scenarij za državu, ali najpovoljniji za aktere ove nepotrebne afere, Dodika i Lagumdžije, koji će iz naše kolektivne nesreće izvući solidan politički profit.
I prije nego što je Dodik uskovitlao prašinu zahtjevom za Lagumdžijinu eliminaciju, bilo je jasno da politička „sedmorka“ neće niti može ispuniti obaveze koje je preuzela 27. juna na sastanku u Briselu s dužnosnicima Evropske unije. Podsjećamo, „sedmorka“ se obvezala da će do kraja avgusta pronaći rješenje za uklanjanje diskriminatorskih odredbi iz Ustava BiH (presuda „Sejdić i Finci“) čime bi bio otvoren put da BiH već u oktobru ove godine podnese aplikaciju za članstvo u Evropskoj uniji.
Istina, SDP i HDZ izašli su s „rješenjem“ ovog problema, no njihov prijedlog o asimetričnom izboru članova Predsjedništva BiH i etničkom konstituiranju Doma naroda proizveo je ozbiljne osude ne samo najšire javnosti u Federaciji BiH nego i znatnog dijela SDP-ovog rukovodstva koje se pobunilo protiv Lagumdžijine „izdaje“ glavnih vrijednosti socijalne demokratije. Dopredsjednik SDP-a Željko Komšić u znak protesta odlučio se „ispisati“ iz članstva SDP-a, a i Fahrudun Radončić, novi koalicioni partner Zlatka Lagumdžije, sve je manje bio spreman zaleći iza ponuđenih rješenja SDP-a i HDZ-a.
Ulje na federalnu vatru dolijevao je Milorad Dodik, tvrdokornim insistiranjem da se srpski član Predsjedništva BiH i ubuduće bira kao i do sada -direktno na izborima, mada je potpuno svjestan činjenice da je takav model neprihvatljiv za Federaciju BiH.
Bilo je dakle jasno da se Dodik, Čović i Lagumžija, lideri tri najjače stranke unutar vladajuće koalicije, nalaze pred potpunim debaklom jer ni za pune dvije godine nisu bili u stanju riješiti samo jednu preostalu prepreku (presuda „Sejdić i Finci“) na putu koji vodi BiH u punopravno članstvo EU-a.
Jednako loše stajao je i Lagumdžijin „projekat“ rekonstrukcije parlamentarne većine, odnosno pokušaj eliminacije iz vlasti najjače bošnjačke partije SDA. I na ovom „projektu“ Lagumdžija se legitimirao kao lider s viškom samopozdanja a manjkom odgovornosti: umjesto najavljene rekostrukcije, gurnuo je Federaciju BiH u najdublju političku krizu nakon rata, čiji se kraj još uvijek ne nazire.
U takvim okolnostima, Lagumdžija je Dodikovu najavu blokade državnih institucija dočekao kao Božiji dar s neba. Dodik je i sebi, jednako kao i svom glavnom koalicionom partneru Lagumdžiji, dao u ruke čvrst alibi kojim će pred biračima na lokalnim izborima opravdati sve neuspjehe i promašaje dvogodišnjeg mandata. I jedan i drugi mobilizirat će svoje članstvo i svoje simpatizere na odbrani „viših ciljeva“ : Dodik će pred srpskim biračima ponovo biti junak koji je još jednom pokazao zube unitaristima iz Sarajeva, a Lagumdžija je dobio zgodnu priliku da kod glasača u Federacji BiH popravi poljuljano povjerenje i da se legitimira kao odlučni lider koji ne pristaje na ucjene iz Banje Luke.
Bilo bi pretjerano reći da je recentni sukob Dodika i Lagumdžije dogovoren i režiran, no nije pretjerano reći da će i jedan i drugi uraditi sve da njihov „rat“ potraje što dulje, barem do lokalnih izbora. Ni Dodikov SNSD kao ni Lagumdžijin SDP nemaju ništa drugo zbog čega bi svijetla obraza u oktobru stali pred birače.
U cijeloj priči najmanje je bitan stvarni razlog njihovog sukoba – rezolucija UN-a o Siriji, za koju su glasale 133 države, među kojim je i BiH.
I sam Dodik kaže da je tekst rezolucije o Siriji najmanje sporan. Neprihvatljivo mu je, kaže, to što Lagumdžija „svojim igrarirajama doveo međunarodnu zajednicu u zabludu. Nismo spremni preći preko svega ovoga i BiH će očigledno ući u dodatnu krizu institucija“, zaprijetio je Dodik na vanrednoj pres konferenciji u Banjoj Luci.
Prilično je proziran i neuvjerljiv Dodikov argument da je međunarodna zajednica dovedena u zabludu time što je BiH glasala za rezoluciju. Upravo suprotno, zabluda bi nastala da je kojim slučajem BiH ostala suzdržana ili da je pak glasala protiv rezolucije o Siriji, budući da je samo nekoliko mjeseci ranije BiH podržala skoro identičan tekst rezolucije o Siriji. Kojim bi argumentima BiH opravdala i objasnila tako krupan vansjkopolitički zaokret u samo nekoliko mjeseci?
Očito je da se u pozadini Dodikovog istupa nalaze neki drugi interesi. Upućeni tvrde da se Dodik pokušava iskupiti pred ruskom diplomatijom koja je pretrpjela težek poraz na međunarodnoj sceni. Uprkos silnoj eneriji uloženoj protiv usvajanja rezolucije o Siriji, ruska diplomatija uspjela je na svoju stranu pridobiti svega 11 država. Golema većina glasala je za rezoluciju, uključujući i sve evropske države, čak i one, poput Srbije i BiH, u kojima ruska diplomatija ima nesumnjiv utjecaj.
Dodik se nedavno vratio iz Moskve nabildan nadom da će nove ruske investicije o kojim je tamo razgovarao spriječiti sve izvjesniji ekonomski kolaps Republike Srpske. S premijerom Putinom nasamo je razgovarao cijeli sat, sa direktorom Gasproma Aleksejem Milerom ugovarao je izgradnju jednog kraka Južnog toka kroz Republiku Srpsku a s menadžerima ruske Sberbanke, koja ima ozbiljne planove na tržištu Balkana, pripremao je teren za finansiranje nekoliko krupnih razvojnih projekata u manjem bh entitetu.
Zauzvrat, Dodik je ruskim zvaničnicima obećao da će bliokirati svaki vanjskopolitički potez BiH koji nije usklađen s ruskim interesima u regiji i svijetu. To se prije svega odnosi na pristup BiH NATO-u, čemu se Rusija otvoreno protivi, a što Dodik za sada prikriveno usporava kako bi što dulje zadržao kakvu-takvu naklonost zapadnih diplomata.
(Asim Metiljević)
KOMENTARI