Više od dvjesto blizanaca rođeno je na području ove općine. Bužimljani vjeruju da je riječ o Božijoj volji kako bi se nadoknadili poginuli borci u ratu. Mnoge Bužimljanke dvojke rađaju i u drugim krajevima Bosne i drugdje u svijetu
Piše: Izet PERVIZ
Foto: Velija HASANBEGOVIĆ
Bužim je najmanji među svim bosanskim gradovima. Ali to žitelji ovog gradića ne vole čuti. To su ljudi principijelni, granitni u svom stavu. Čvrsto su uvriježeni u vjeru i ukopani u tradiciju. Tražiš li dah “Ljute Krajine”, onda ne idi ni u Cazin, ni u Veliku Kladušu, dođi u Bužim. Kao nigdje, ovim brdima jezdi duh starih graničara koji su stoljećima stajali na najizbočenijim karaulama Osmanskog carstva. Teško je naći džamije u Bosni u kojima se nakon džume još i danas uče ratne dove kao u nekadašnja vremena kada se molilo za pobjedu širom imperije. A ovdje ih ima. Selam je svugdje, u općini, u policiji, u biblioteci, u školi, pa i u kafiću i u kladionici. Ali niko vas neće poprijeko pogledati ni na “dobar dan”. Ne daj Bože da vam ne odgovore. Uljudni su Bužimljani i sve se više mladih obrazuje. Posebno su ponosni na svoju borbu u proteklom ratu, na generala Izeta Nanića i petsto šehida.
Gradić se stisnuo u dolini potoka Bužimnice, obrglivši magistralnu cestu Bosanska Krupa – Velika Kladuša, a sela se rasijala po brežuljcima. Pored gotovo netaknute prirode, Bužim ima tri nacionalna spomenika: Stari grad, najstariju drvenu džamiju i staru džamiju u Lubardi. Rijeka nema, ali zato ima vještačko jezero koje je prava atrakcija za ribare. Bužimljani će vam se još pohvaliti i svojim misterijama i tajanstvenim mjestima koja golicaju maštu. Sasvim slučajno, u Dedićima su otkriveni misteriozni tuneli koji vode duboko u brdo. Očito je da su kopani ljudskom rukom, ali niko vam ni u šali neće spomenuti piramidu. Radije će preći na priču o “Ibret-vodi”, ili “Svetinji”, potajnici. Čudna je to voda. Pojavi se iznenada, šikne sa stijene, prsne svojim snažnim vrelom i teče koliko je volje. A onda, odjednom zgasne, ni kapi. Narod vjeruje da je ljekovita i priča kako se na proljeće neko slijepo dijete umilo njome i progledalo.
Ipak, najveća su bužimska misterija blizanci. Pravo čudo. Ima ih više od dvjesto. S ovim se fenomenom s naučne strane još niko nije uhvatio u koštac. Za Bužimljane je odgovor sasvim jednostavan: Božije davanje.
Velika bužimska misterija
Priča o bužimskim blizancima oplovila je već pola svijeta. Najveći je krivac za to Nedžib Vučelj, fotograf i novinar u penziji. Iako je u Bužim doselio iz Sandžaka, i sam ima blizance. Zato voli reći da je ova misterija vezana za žene jer mu je supruga iz Bužima. Vučeljovi blizanci Edin i Edina trenutno su na studiju u Sarajevu. Kada su rođeni, svuda po Bosni tutnjio je rat. Kako je Bužim bio odsječen, niotkuda se nisu mogla nabaviti dvojna dječija kolica. Ali, kad se stidljivo stao raspitivati, ostao je zaprepašten, blizanaca je bilo po cijelom gradu. Tad se počeo baviti ovim fenomenom. Zahvaljujući njemu, priča o blizancima došla je i do velikih “Reutersa” i “Spiegela”, a onda je na palubama njihovih stranica zaplovila nepreglednim morima mašte.
Svako ko želi pisati o bužimskim blizancima, najprije će se obratiti Nedžibu. On uvijek nađe vremena da vas spoji s porodicama u kojima se rađaju dvojke. Uostalom, to mu i ne predstavlja problem. Dok smo se primicali Bužimu, javili smo mu se da dolazimo i da želimo iskoristiti priliku da uradimo priču o blizancima. Naravno, ako je to moguće. On se nasmijao. Kaže nam da sjedi s prijateljima na kahvi. “Ako ne za stolom do mog, onda za dva susjedna sigurno mora sjediti neko ko u porodici ima blizance”, reče.
I zaista. Kada smo došli, za susjednim stolom sjedio je Ismet Dizdarević. Kako je škola odmah ispod restorana “Urban”, on je, nakon našeg razgovora s Nedžibom, mahnuo svojim blizancima Samedu i Sari, koji su se upravo vraćali kući. I već su sjedili za stolom s babom i njegovim prijateljem. Rođeni su 19. jula 2001. godine kao dvojajčani blizanci. Sada su deveti razred. Dobri su učenici, a Samed je usred izrade referata na temu Raspad Jugoslavije i agresija na Bosnu. Kaže da nakon osnovne želi upisati mašinsku školu, a Sara bi gimnaziju, ali joj se ne rastaje od brata.VH-Blizanci-Buzim-1
“Često razmišljamo o istom. Sara me uvijek presječe kad nešto hoću reći i kaže: ‘I ja sam pomislila na to’”, kaže Samed.
Bili su pomalo nestrpljivi jer ih je tu noć čekala malomaturska večer. S njima će biti i Ajla i Almedina Đulić, jednojajčane blizankinje iz njihovog razreda. I one su s Mrazovca, sela nad samim Bužimom, otkud je i Nedžibova supruga. Sara i Samed pokušavaju se prisjetiti svih dvojki na Mrazovcu: Admir i Sadmir Bajrić prvi su razred srednje, kao i Indira i Hasan Dizdarević; Izet i Nevzet rođeni su 2007. godine, imena su dobili po rahmetli generalu Izetu Naniću i njegovom bratu Nevzetu, koji je poginuo prve godine rata; Mehmed i Jasmin Dizdarević imaju oko četrdeset godina. Blizanci su i njihovi stričevići Amil i Mirza, djeca njihovog strica Refika. Na Mrazovcu je, izgleda, najviše blizanaca u njihovoj porodici. Prisjećaju se i Amine i Medine i Aldina i Aldine, još dva para dvojki u Dizdarevića. Na brzinu nabrojaše devet parova na Mrazovcu. Od susjednog stola dodadoše deseti: Amira i Almira Porić.
“Samo je u ratu u Bužimu rođen 21 par”, kaže Nedžib. “Prije rata, radio sam u školi i bila su rijetka odjeljenja s blizancima, a sada nema ni jednog da u njemu nema barem jedan par.”
Neobjašnjivo. Ali, samo za one koji o ovom fenomenu nastoje razmišljati mimo spominjanja Božije volje. Za Ismeta, Sarinog i Samedovog oca, ratnog vojnog invalida, i njegovu suprugu Medinu nema nikakve misterije. Ismet to objašnjava ovako: “Mi smo se u ratu borili na svim terenima u okruženju i puno smo izginuli. Mislim da je to Božija volja, da se domiri ono što smo fasovali.”
Tako misli i Ismetov prijatelj Adnan Nanić, i gotovo cijeli Bužim. Adnanov djed po ocu bio je blizanac, a blizanci su mu i stric i tetka.
“I Zijo Nanić ima blizance”, kaže Adnan, a neko od susjednog stola dodaje da se zovu Harun i Tarik. Drugi dobacuje da je mati Izeta Nanića rodila trojke. Neko dodaje da i na Konjodoru imaju trojke, rođene 2003. godine – Ahmed, Muhamed i Ajna Nahić. Kasnije smo na Konjodoru izbrojali dvanaest parova. Najviše ih je s prezimenom Kišmetović: Hajra i Hadžira, Saira i Lejla, Ermina i Nermina i Sinan i Lejla. Pajalića ima dva para: Elma i Edita i Nelma i Selma, kao i Kaukovića: Merisa i Dženisa i Nedžma i Šejma. Blizanci na Konjodoru još su i Kemal i Kenan Crnkić i Mirnesa i Sabina Jusić. A vidjeli smo i simpatičnu fotografiju na kojoj male bliznakinje Sumeja i Lemeana Krkalić drže u naručju svoju braću blizance Tarika i Seida.
Našu zanesenost brojanjem prekida Nedžib. Pozdravljamo se s novim prijateljima i idemo u obližnju Osnovnu školu “Bužim”, najveću u Bosni, s preko 1.500 učenika. Tamo je pedagogica Emina Vučelj, Nedžibova kćerka. Kada joj je otac objasnio šta želimo, upitala je: “Koliko vam treba?”VH-Blizanci-Buzim-8
Uskoro smo upoznali Merisu i Merjemu Baltić. Obje su iz grada. Osmi su razred i odlične su učenice. Merisin je hobi crtanje. Među Baltićima, kako smo kasnije saznali, ima još jedan par, Zoe i Elma. Upoznali smo i Saru i Davuda Ćatića iz VI-5. I oni su iz grada. Vrlodobri su učenici i treniraju tekvando, što im dobro dođe za međusobno sparingovanje. Kažu da je i njihov djed imao brata blizanca, a imaju i tetke bliznakinje. Među Ćatićima ima još jedan par – Zerin i Zerina.VH-Blizanci-Buzim-6
Iz VI‑5 su i Almin i Almina Duranović. Ne sjede skupa, već jedno iza drugog, ali zato zajedno uče. Almin trenira fudbal, a Almina ide na folklor. I oni su iz grada. Njihov djed ima blizance, kao i stric. Kažu da i u komšiluku imaju djevojčice bliznakinje, ali žive u Sloveniji. U samom gradu izbrojali smo još 27 parova. U porodici Mulalić: Anela i Sanela, Almir i Safet i Emir i Merima. Po dva para s prezimenima Dizdarević: Azra i Hazret, Haris i Amil; Kauković: Bekira i Behija, Mernisa i Dženisa; Lelić: Adem i Merjema, Demir i Davud; Šahinović: Irma i Edvin, Melisa i Mediha. I još: Lamija i Vildana Aldžić, Nusmira i Merjema Bajrić, Morena i Kenedi Bunić, Vedad i Davud Burzić, Eniz i Edis Dervić, Amir i Emir Durić, Amin i Amina Elkasović, Meris i Neris Grošić, Azra i Muhamed Halilović, Amir i Almir Ičanović, Rejhan i Rejhana Ljubijankić, Amina i Sumeja Mustafić, Asim i Ajlin Porić, Meris i Minel Šekić, Lamija i Amila Šišić i Edina i Edin Vučelj.
(Kompletan tekst pročitajte u novom broju magazina STAV, koji je u prodaji)
(Faktor.ba/Magazin Stav)
KOMENTARI