Moja borba je bila veliko iskušenje , za mene i za moju porodicu. Kada utonete u tamu, kada sve postane mrak, pa čak i najblistavija svjetlost, kada vam um i srce oboji tuga onda vam je i najljepši cvijet beznačajan.
I hvala Bogu sve je tako moralo biti da bi moja vjera bila još jača. Da, shvatila sam jaka sam samo onoliko koliko je moja vjera čvrsta i jaka.
Jer kada izgubite zdravlje, kada vaše misli zarobi tuga onda je Dova vaša snaga, u Dovi je moć i spas.
To je moj put koji sam morala preći da bi danas bila to što jesam.
I zahvalna sam na svemu što je bilo i kako je bilo, to mi je otvorilo srce i dušu i ohrabrilo moje tjelo za nove pobjede za nova iskušenja. Temelj na kojem gradim sebe je moja vjera.
Tražite prijatelje čije su duše dobre, ne gledajte kako izgledaju, šta imaju, kako se oblače, nebitno je u šta vjeruju i kako ,bitno je da im je duša čista. Vjerujete mi od osoba od kojih sam se najmanje nadala najveću pomoć sam znala dobiti.
Nažalost su predrasudi na brdovitom Balkanu jedna od metoda našeg odgoja (ne druži se s njom imala je već par momaka, nećeš sa njim, njemu je ćaća lopov).
Ali vjerujte mi, kada te okove odbacite upoznaćete toliko dobre ljude, ljude prepune dobrote u svojim dušama.
Gradimo mostove, podržimo jedne druge i nemojmo dozvoliti da ova novonastala situacija pobjedi.
Birajte slobodu, a ne strah !!! Strah je nešto grozno, to vas crpi i jede, pobijedite strahove.
Sebiha Alagić Zečić
KOMENTARI