U odbrani Bosne i Hercegovine, nemjerljiv doprinos dale su i žene patriote, koje su se na različite načine uključile u oružane borbe za svoju domovinu. Jedna od njih bila je i Sanjanka Karmen Kamenčić, kojoj je 1992. godine bilo samo osamnaest godina.
Pridružila se najhrabrijim patriotama ovoga grada, mještanima Vrhpolja i Hrustova, koji su pružali otpor nadmoćnom neprijatelju u šumi Galaja. Tada se velika jedinica bošnjačkih patriota iz Galaje razdvojila u dvije grupe. Jedna grupa koja je brojala oko 150 ljudi, nakon spektakularne akcije i zarobljavanja četrdeset srpskih oficira i vojnika, razmjenom je stigla do slobodnog Bihaća. U toj je grupi bila i Karmen. Ranjena je već u prvim borbama koje je Sansko ključka četa vodila na bihaćkom ratištu, zarobljena i brutalno ubijena.
Sve poslijeratne godine, njen otac Velid Kamenčić, borio se za istinu o sudbini svoje kćerke i kažnjavanje zločinaca. Njeno ubistvo ovih dana je napokon dobilo i pravosudni epilog, ali Velid to nije dočekao. Preminuo je prije nešto više od godinu dana. Tužilaštvo za ratne zločine USK podiglo je optužnicu protiv Bore Kuburić i Radmile Banjac, pripadnica Vojske Republike Srpske, koje se sumnjiče za sudjelovanje u ubistvu Karmen Kamenčić iz Sanskog Mosta. Ovaj zločin se dogodio u julu 1992. Godine, prilikom jednog ratnog okršaja, kada je Karmen Kamenčić ranjena u glavu i nogu. Nju su tada zarobili pripadnici VRS iz Bosanskog Petrovca te su je potom predali Kuburićevoj i Banjčevoj, koje su se brutalno iživljavale mučeći zarobljenu bolničarku.
Nakon zvjerskog mučenja i neljudskog iživljavanja nad zarobljenicom, Kamenčićevu je s nekoliko hitaca iz pištolja usmrtio Veselko Đukić, mlađi maloljetnik kojem je tada bilo šesnaest godina. Izmasakrirano tijelo Karmen Kamenčić razmijenjeno je 1992. godine i ukopano na bihaćkom mezarju Humci. Nakon rata izvršena je reekshumacija više tijela pa su i njeni posmrtni ostaci, najvjerovatnije, premješteni u identifikacioni centar Šejkovača u Sanskom Mostu, gdje su i sada. Još čekaju posljednji smiraj.
KOMENTARI