Sve kuhinje su lijepe i posebne, ali su ipak ajvar, travnički sir, kiseli kupus i ostale naše delicije – nezamjenjivi, ističe Ines koja živi u Marseilleu
Francuska je poznata po svojim mnogobrojnim delicijama, kao što su kroasani, bageti (francuski hljeb), šareni kolačići – macarons, razni sirevi i vina. Kuhinja im se ne razlikuje puno po ukusu od naše, tako da se našoj današnjoj sagovornici nije bilo teško navići na novu sredinu.
– Kada sam čula imena francuskih specijaliteta, bila su mi fascinantna i zvučna, zamišljala sam neka čuda u glavi, a zapravo su veoma jednostavni, podijelila je za Moja BiH svoju priču Ines, Sarajka sa adresom u Marseilleu, primorskom gradu na jugu Francuske.
Ishrana stanovnika se razlikuje od regiona do regiona. Francuzi koji žive na jugu jedu puno ribe i morskih specijaliteta, a jedno od najpoznatijih jela u Marseilleu je Bouillabaisse. To je supa od pet vrsta ribe, sa škampama, školjkama, posebnim umakom i posebnom vrstom sira. Međutim, ukoliko želite probati “pravi”, izvorni Bouillabaisse, potrebno je otići u posebne restorane gdje se mjesto rezerviše mjesecima unaprijed, a za takvu priliku izdvaja se veća suma. Sve vrste školjki, pripremane na razne načine, također se mnogo jedu u kućama Francuza i u restoranima. Našu sagovornicu naročito su oduševile školjke u umaku od Roquefort sira.
Francuski obroci obično se pripremaju bez masti životinjskog porekla, samo s dodatkom putera ili ulja. Ako tome dodamo činjenicu da ručak i večera u toj zemlji nisu rutina, već prilika za druženje, to nam govori još više o njihovoj kulturi.
– Restorani su najviše posjećeni od strane lokalnog stanovništva. Međutim, činjenica je da sve što jedu, jedu u veoma malim količinama i na taj način ostaju mršavi i u formi, znaju kada stati sa jelom, po čemu se razlikuju od Bosanaca, ističe Ines.
– Ima i mnogo mesnih specijaliteta, no ja ne volim meso. Sve se priprema na maslinovom ulju, masline su također često u upotrebi. Posebno su poznate tapenade od crnih i zelenih maslina. Jedu se za predjelo, koje je kod Francuza bitnije od glavnog jela. Zove se apéro i tada se na sto iznese svega pomalo. Npr. čipsa, sireva, tapenada, suhomesnatih proizvoda i Francuzi uživaju u malim zalogajima koje zalijevaju, naravno, nekim dobrim vinom – crnim, bijelim ili rose, u zavisnosti šta jedu i koje je godišnje doba, priča Ines.
Osim što je poznata po šampanjcu, Eiffelovom tornju, Trijumfalnoj kapiji i konjaku, asocijacija za francusko tlo su svakako sirevi i vina.
– Vino im je veoma bitno, piju ga sa ćeifom, po mom mišljenju u malo većim količinama. Interesantno je, doduše, što nikada nikoga nisam vidjela pijanog, istakla je.
Povrće je Francuzima jako bitno i jedu ga na razne načine, poput salate sa kozijim sirom i medom, kao i brojne druge kombinacije koje podrazumijevaju povrće.
Osim bogatstva okusa u slanim jelima, Francuzi su poznati i po svojim čarobnim slasticama.
– Slatko jedu u velikim količinama, a pored već navedenih makarona, među popularnijima su i musevi od čokolade, to je krema od čokolade i jaja, veoma ukusna. Tu su i razni krembeli, kolači sa voćem i posebnim tijestom. Les millefeuilles je kolač čiji naziv prevedeno na naš jezik znači 1.000 papira. Ukusan je i sočan. Neizostavna je, svakako, i torta od limuna, govori Ines.
Sva njihova jela su ukusna – i slana i slatka – i teško ih je ne voljeti. Ono što je posebno interesantno je što se pripremaju jako brzo i bez puno muke, za razliku od naših jela čija priprema traje duže i mnogo ozbiljnije. Za Francuze, šta god da jedu, specifično je da ćeife i uživaju u jelu.
Na jugu Francuske živi mnogo stranaca koji su sa sobom donijeli svoje tradicije i specijalitete. Tako u Marseilleu stanuje veliki broj Afrikanaca, pretežno iz Maroka i Alžira. Njihova kuhinja je cijenjena i rasprostranjena.
– Čuveni kuskus na razne načine, koji se sprema u posebnim šerpama i zdjelama. Dodaje se mnogo mesa, naročito janjetine i raznog povrća. Mene podsjeća na naša variva. Zatim kebabi, kojih ima na svakom ćošku, posebno u dijelu grada gdje se nalazi arapska pijaca. Tu su i njihovi zaliveni kolači, poput naše baklave, s tim da u njihovim kolačima ima mnogo hurmi, rekla je naša sagovornica.
Inače, naša sagovornica radi kao pedagogica u školi, te većinu vremena provodi u društvu mališana. Zanimalo nas je kako izgledaju obroci školaraca u Francuskoj.
– Sva djeca posebno vole da jedu obični jogurt sa šećerom i razne kompotiće. Jako su disciplinovani, ne pojedu više od tog jednog jogurta ili malog kolača za razliku od moje djece. U 12 sati je vrijeme za ručak, tada niko ne radi. Šta god da se desi, oni u ta doba moraju da jedu. Djeca u školama tad jedu u kantini, restorani budu puni, parkovi također (tu jedu ljudi koji sami sebi pripreme hranu, a meni su fascinantne njihove male plastične kutije i teglice koje nose). Većina Francuza u povratku s posla ispod ruke nosi baguette, baš kao u filmovima, kazala nam je.
Uprkos divnim prehrambenim navikama koje Francuzi gaje, naša sagovornica priznaje kako ništa ne može zamijeniti našu tradicionalnu kuhinju.
– Sve kuhinje su lijepe i posebne, ali su ipak ajvar, travnički sir, kiseli kupus i ostale naše delicije – nezamjenjivi. U Marseilleu postoji radnja sa hranom iz država bivše Jugoslavije i tamo svi kupujemo plazmu, Brajlović ćevape, sarajevski sudžuk i kafu – Zlatnu džezvu, otkrila je Ines za Moja BiH.
KOMENTARI