.Ni za jedno mjesto na području sanske općine nije vezano toliko mitova, legendi i narodnih predanja kao za Kamengrad. Pitomo bosansko selo smješteno je uz magistralni put koji Sanski Most povezuje sa Bosanskom Krupom.
Na strmom grebenu koji se uzdiže iznad sela nalaze se ostaci srednjovjekovne utvrde koju su sagradili ugarski knezovi Babonići.U ljeto 1463. godine ovaj prostor bio je poprište krvave bitke kada je tvrđavu opsjedala vojska turskog sultana Mehmeda Osvajača.Malobrojna ugarska posada koja je branila tvrđavu posječena je do poslednjeg čovjeka. Ni turska vojska nije prošla bez gubitaka. O tome svjedoči staro šehidsko mezarje podno tvrđave.Pažnju posjetioca ovog mjesta privlači kameni sarkofag. Narodno predanje govori da je na ovome mjestu sahranjen turski barjaktar koji je u boju za Kamengrad pokazao veliku hrabrost. On je, prema tom predanju, u bici zaradio preko pedeset rana, ali je i dalje hrabro jurišao na bedeme ugarske tvrđave. Kada je uspio da se uspne na njih, odsječena mu je glava.Legenda veli da se on, noseći odsječenu glavu pod miškom, spustio niz padine brijega. Tek kada je neka žena, ugledavši ga, vrisnula, barjaktar je pao na zemlju. Na mjestu gdje je pao, turski vojnik je i ukopan. Narod Kamengrada, koji je u međuvremenu uzeo islamsku vjeru, barjaktarevom grobu pripisuje nadnaravne moći. Smatra se da je ovo mjesto obdareno posebnom božijom milošću, jer je čovjek u sarkofagu poginuo na putu vjere. Zbog toga je barjaktarev grob od davnina mjesto hodočašća ljudi ovoga kraja. Sa ovoga mjesta u poslednjih nekoliko stotina godina upućivane su molitve. Bolesni su se molili da budu izliječeni, vojnici da prežive u ratovima, majke da im djeca budu sretna u životu, poljoprivrednici za rodnu godinu. Narodna legenda kaže da je svakoga ko je digao ruku na barjaktarev grob stigla božija kazna. U Drugom svjetskom ratu, grob je oskrnavljen dva puta. Oba čovjeka, koja su to učinila, nisu živa dočekala kraj rata. U poslednjem ratu eksploziv postavljen uz kameni sarkofag nije htio da eksplodira. Čovjek koji ga je pokušao detonirati, doživio je srčani udar. Rušitelji su se uplašili te je barjaktarev grob ostao očuvan.Stariji mještani sa strahopoštovanjem pričaju kako se barjaktarev duh nekoliko puta ukazao. Prema tim pričama, to se uvijek dešavalo noću. Čovjek sa odrubljenom glavom, noseći je pod miškom, zračio je čudnom svjetlošću penjući se uz brdo prema staroj tvrdjavi. Stariji Kamengrađani će reći da barjaktar iz nepoznatog razloga nikada nije našao svoj smiraj, te da će tako biti sve do sudnjega dana.
KOMENTARI