instant fap

Lutka Naser i lutak Fahro

Nepun sat nakon što je direktor SIPA Goran Zubac novinarima najavio početak kraja mafije u Bosni i Hercegovini, zvao me kolega iz Crne Gore.

Vidno zainteresiran za bosansku Lutku, u jednom trenutku je sjetno upitao: hoćemo li i mi to doživjeti? Skoro četiri stotine policajaca iz cijele zemlje, koordinirana akcija MUP-a Republike Srpske – Uprava krim-policije, Specijalne jedinice, centri službi bezbjednosti Bijeljine, Trebinja i Istočnog Sarajeva; Federalna uprava policije, MUP Kantona Sarajevo, svi pod dirigentskom palicom SIPA i Tužiteljstva BiH, priveli su i uhapsili najmanje 30 višestrukih povratnika u organizirani kriminal (domaći eufemizam za mafiju), pretresli njihove stanove, kuće i nazovi poslovne objekte, inače veleljepne zgrade koje je pošten svijet godinama zaobilazio u širokom luku.

Zubac je odbio zadovoljiti novinarsku znatiželju, no doimao se prilično samouvjereno dok je – nabrajajući razotkrivena zlodjela – javno ustvrdio da je istraga Tužiteljstva BiH koju gotovo godinu provodi Božo Mihajlović, šef Posebnog odjela za organizirani kriminal, pojačan tužiteljem Dubravkom Čamparom i suradnicima, rezultirala materijalnim dokazima koji nedvojbeno razotkrivaju ubice Ramiza Delalića Ćele, Borisa Govedarice, Vladimira Mačara, Milana Vlaškića i Radeta Magazina, ali i neuspjele atentatore na Đorđa Ždralu, te realizatore višemilionskih pljački, perače para, kamatare, ali i njihove policijske veze, jednom riječju mafijaše kakve obično gledamo u filmovima. Lutke su, dakle, naglo popunile domaće zatvorske kapacitete, no glavna lutka Naser Keljmendi je akciju pratio s jedne od zaštićenih destinacija. Izvan BiH. Zubac je ostao dosljedan: gdje god da je, ne može se sakriti. Oni pak koji su učestvovali u samoj akciji ne kriju da su bili nemalo iznenađeni kada su došli u Casa Grande, Keljmendijev hotel na Ilidži: ne samo da nisu zatekli Nasera Keljmendija i njegove sinove pojačane tzv. vojnicima (javna je tajna da listom imaju dozvole za naoružanje) nego su ustanovili da su i sve kamere, koje su godinama krasile fasadu ovog krim-rasadnika, netragom nestale.

Mala digresija: kada se svojedobno Naser Keljmendi obreo na Ilidži, a ovdašnjem Interpolu kolege iz Slovenije javile kako oni slave jer su ga se riješili, Dženana Karup – Druško intervjuirala je tadašnjeg ilidžanskog načelnika, danas esbebeovca Huseina Mahmutovića. Pritisnut pitanjima o hotelu, u jednom trenutku je ovako počeo odgovor: Hotel Cosa Nostra je… Kako tad, tako i dan-danas, Cosa Nostra je pravo ime za okupljalište zla. To zna američki predsjednik Barack Obama, koji je ovdašnjeg vlasnika Cosa Nostre smjestio tamo gdje pripada: na crnu listu, pozicionirajući ga na sami vrh evropskih narko-bosova. Zanimljivo: puno prije Obame, istina na lokalnom nivou, Keljmendija je pozicionirao Ramiz Delalić Ćelo, javno tvrdeći da će ga to koštati života. Još zanimljivije: jedine osobe koje nikako da pozicioniraju Keljmendija su direktor OSA BiH Almir Džuvo, njegov i Mahmutovićev partijski lider za crnu budućnost Fahrudin Radončić i nedavni laureat Avazovog Zmaja, inače državni tužitelj Oleg Čavka.

Uprkos popriličnom iznenađenju izazvanom snagom trupa koje je Zubac poveo u obračun sa organiziranim kriminalom, nije moglo ostati neprimijećeno da jedina agencija koja se ne pominje u akciji napada na mafiju jeste ona koja bi u svim državama bila rame uz rame sa policijom na ovakvom poslu: Obavještajna. Niko, naravno, ne govori o razlozima, no valja ih tražiti u već poznatom Džuvinom imidžu dilera prisluškivanih razgovora, ali i bliskosti sa Radončićem, s kojim je redovito dijelio razne afere. Sam Radončić, pak, s Keljmendijem je dijelio puno više: poslove, poput trgovine, odnosno kupovine blindiranog džipa, razmjene dobara, poput zamjene nekretnina na relaciji Sarajevo – Zenica, ali i druženja i žurke. Skoro da sada, iz ove perspektive, izjave nekadašnje Radončićeve novinarske megazvijezde, zastupljene kako u Avazu i Expresu, tako i na TV Alfa, Šejle Jugo – zvuče proročanski. No, nema nikakvog razloga za mistifikaciju: kao što je i sama javno priznala, Jugo-Turković je, zapravo, svjedočila kako druženju i zajedničkim žurkama na kojima su domaćini bili Radončić i Keljmendi, tako i sastancima na kojima su se ugovarali važni poslovi u koje, sudeći po nastupima istražitelja, spada i ubistvo Ramiza Delalića Ćele. Sada se kockice same slažu u mozaik: koliko one koje je novinarima diljem regiona prostrla Jugo-Turković, tako i one koje je u sudnici ponudio njezin muž Zijad Turković, priznajući od svih tačaka optužnice samo onu koja ga tereti za pokušaj ubistva Nasera Keljmendija (bračni par Turković pojedinačno tvrdi da je naručilac vatrenog događaja bio Radončić, što je Keljmendi negirao u sudnici, hvaleći se međusobnim dobrim odnosima?!) tako i one koje je – u nastojanju da po svaku cijenu oboje Turkovića predstavi kao najbrutalnije kriminalce – slagao sam Avaz po uputama svoga vlasnika Radončića. Zašto? Samo zarad odbrane Keljmendija, na jaranskoj bazi, ili pak zbog zaštite zajedničkih poslova, odgovorit će istražitelji, no već sada je jasno da akcija Lutka ne može zaobići ni ulogu lutka Fahre. Najveće otkriće u ovoj slagalici svakako će biti ko je lutak, a ko lutka, mada se teško oteti dojmu da je nekako bliža metafora Barbike i Kena, tj. modernog i ravnopravnog lutkarskog para.

Evo i zašto: samo nekoliko dana uoči akcije Lutka, u Avazovom tornju, dodijeljeni su Avazovi Zmajevi jednom živućem paru, pritom i tužiteljskom, na državnom nivou: Diana Kajmaković i Oleg Čavka primili su Zmajeve kao Avazove ličnosti godine. Na stranu čak i podjela nagrada u septembru 2012. za kalendarsku 2011. godinu, na stranu i predizborna kampanja koja je nesumnjivo motivirala Avaz/SBB/Radončića za samoreklamerski iskorak, bode oči, vrijeđa zdravu pamet i atakuje na logiku taj vajni veliki događaj, naročito promatran iz današnje perspektive. Protiv Čavke je desetak dana ranije glavni disciplinski tužitelj BiH Arben Murtezić pokrenuo postupak zbog nedoličnog ponašanja i zloupotrebe položaja; protiv Čavke (čak) i sarajevsko Kantonalno tužiteljstvo vodi predistragu po optužbama za uzimanje mita, a nekako u isto vrijeme baš u Dnevnom avazu izašlo je i tužiteljski mudro sročeno upozorenje Keljmendiju da se ne vraća u BiH?! Gle koincidencije: Čavka se svojevremeno hvalio kako je otkrio ubicu Ramiza Delalića i Čavka nije uspio kao tužitelj dokazati bilo kakvu vezu tog svog ubice sa Muhamedom Alijem Gašijem, Keljmendijevim kumom koji je upoznao Turkovića sa Naserom. Radončić, je li, je podjednako dobro znao i ove kao i sve druge likove iz crnih hronika, inače redovite goste njegovih objekata kao što je većina pohapšenih lutki. Ispostavilo se, međutim, da ni Avaz više nije Radončićev, što će reći da je spreman dočekao akciju Lutka i potragu za Keljmendijem. Ko ga je izvještavao, pitanje je sad. No, upravo na njegovoj spremnosti, Čavkinoj susretljivosti i(li) Džuvinom neznanju i ispletena je lutkarska mreža po ovoj zemlji. Zato će se i kvaliteta akcije u konačnici vrednovati (i) u odnosu spram ovog trojca.

14.09.2012. | PIŠE: Vildana SELIMBEGOVIĆ

KOMENTARI