Tradicija izrade različitog pribora od drveta za upotrebu u doimaćinstvima na prostoru Sanskog Mosta prisutna je vjekovima, ali je vremenom ugašena i zaboravljena, te se njome danas bave samo rijetki.
Jedan od takvih je Meho Krupić, iz sanskog sela Kamengrad, ispod čijih vještih ruku za tili čas, nastaju drvene kašike, viljuške, kutlače i slični predmeti. Krupić sve to pravi pomoću male oštre sjekire, te majstorskim pokretima oblikuje drvo po vlastitoj želji.
Za ovakve predmete najbolje je koristiti određeno drvo, koje je čvrsto, ali se i lako oblikuje, kaže Krupić. O tome koliko je Krupić vješt u radu s drvetom mogu posvjedočiti svi koji posjećuju lokalitet vodopada rijeke Blihe, koji je udaljen desetak kilometara od Sanskog Mosta.
Nedaleko od vodopada obnovljene su dvije vodenice, od kojih je jedna i Krupića mlin. U prošlosti je na rijeci Blihi, u razmaku od svega nekoliko stotina metara bilo dvadesetak vodenica koje su mljele žito, ali su vremenom porušene ili zapuštene.
Nekada je moj otac radio u vodenici, a žito su donosili da se melje iz svih okolnih sela. Usluga se naplaćivala najčešće u ušuru, odnosno procentu od samljevenog brašna“, prisjeća se Krupić.
Drveni pribor izrađuje na licu mjesta, ispred porodične vodenice koju je obnovio i kaže kako na ovaj prostor dolazi sve više turista, pa ni posla ne manjka.
Posjetioci kažu kako ih raduje što se pored rijeke Blihe, poslije više decenija, ponovo može čuti klopotanje mlinskog točka jer taj zvuk sjeća na neka davna vremena kada su vodenice bile nezaobilazan kolorit koji je uljepšavao ove prostore.
KOMENTARI