instant fap

Most na Sani

Most na Sani

Gdje se nalazio most na Sani?

Bokan je sasvim korektno preveo izvještaje austrijskog obavještajca Božića (Clement Boxich), koji je 1785. godine boravio na sanskom području. Ispravno je zaključio, na osnovu podataka koje je on naveo, da se radi o mostu na Sani kod Trnove. Prema podacima iz drugog izvještaja, nije teško uočiti da se austrijski obavještajac, od Kamengrada do naselja Vakuf, kretao putem pokraj vode „Dubovacsa“. „Dubovacsa“ je rijeka Bliha, a ne potok Dugovača, kako je Bokan ispravno ustanovio u prijevodu prvog izvještaja („Dubovača (Blija)“). Najvažni Božićev podatak o mostu na  Sani, kojeg je locirao između ušća Majdanske rijeke i Blihe kod Trnove, jest tvrdnja da se u narodnom jeziku on zove „Sanski-Most“.

Bokan je izvještaje zastavnika Božića preuzeo od izvora- H. Kreševljaković i H. Kapidžić,”Vojno-geografski opis Bosne pred Dubički rat od 1785. godine”, 1957., str. 54-55). Međutim, oni su u toku obrade izještaja, pogrešno utvrdili da se pod napomenom „53“ radi o mostu preko Sane u Tomini. Iako je austrijski obavještajac u svom izvještaju uredno opisao područje oko mosta i naglasio da se on narodnim (= bosanskim) jezikom zove „Sanski-Most“, autori su promašili lokaciju. Zanimljivo je da su Božićev izvještaj identično protumačili  Čelić i Mujezinović, jer su bez ikakve primjedbe preuzeli tezu prvopomenutog dvojca:

Podaci  koje prezentiraju autori (Dž. Čelić- M. Mujezinović,”Stari mostovi u Bosni i Hercegovini”, 1998., str. 155) izuzetno su zanimljivi za manju analizu:                                                                                                                                               1. Most na Sani nalazio se kod sela Tomine i bio je od velikog strateškog značaja. U turskim aktima spominje se kao Džisri Sana,                                                                                                                                                                                              2. Pored mosta nalazila se kamena kula, uz koju je bio utvrđen odžak, rezidencija kapetana koji je čuvao most sa nešto vojnika,                                                                                                                                                                                                       3. Božić je prešao ovaj most i zabilježio da je dugačak 140 koraka i 4-5 koraka širok,                                                                                                                                             4. Kada je mosta nestalo, ne možemo reći, no u doba kada je fra Jukić prolazio ovim krajevima, tj.  1842. godine, izgleda da ga više nije bilo. U svom putopisu on je zabilježio: „U toliko dođemo u Sanski Most, gdje je trebalo Sanu preći, no na našu nesreću isti dan skela se je potopila“,                                                                                                                                           5. Iduće, tj. 1843. godine Jukić se prevezao u „kerepu“ kod Sanskog Mosta,                                                                                                       6.  Fra Jukić, međutim, spominje da je 1842. godine pošavši iz Sanskog Mosta za jedan sat  prispio u Trn, gdje je: „prošaste godine kapetan Staromajdanski most napraviti dao“. Za dva sata je odatle stigao u Sase.

Čelić i Mujezinović su podatke navedene pod stavkama 1. i 2., preuzeli direktno od izvora- Kreševljakovića i Kapidžića. I tu nema ništa sporno.

Sporna je stavka 3., jer se uvidom u Božićev izvještaj jasno vidi opis mosta kod Trnove, kojeg autori pominju pod stavkom 6. Sigurno su postojala oba mosta na  Sani, i kod Tomine i kod Trnove. Kad su napravljeni pomenuti mostovi? Tu činjenicu Čelić i Mujezinović nisu ni pokušali utvrditi, što se vidi iz stavke 4. U stavci 5. oni navode Jukićevu zabilješku, da se 1843. godine prevezao u kerepu kod Sanskog Mosta. U svakom slučaju, najzanimljivija teza Čelića i  Mujezinovića je ova: „Kada je mosta nestalo, ne možemo reći, no u doba kada je fra Jukić prolazio ovim krajevima, tj. 1842. godine, izgleda da ga više nije bilo“. Autori su nehotice otvorili veoma važno pitanje: O kojem mostu na Sani se uopće radi?

Most na Sani kod Trnove nije u pitanju. Koji je most onda u pitanju- kod Tomine ili kod Sanskog Mosta? Možda je u pitanju most kojeg je zabilježio pop Vid Marjanović? Čelić i Mujezinović aludiraju na most kod Tomine, jer nisu ni pročitali Jukićevo proputovanje kroz sansku ravnicu. Da su kojim slučajem pročitali njegov putopis, uvidjeli  bi da Jukića put nije odveo do mosta kod Tomine. Bokan je apsolutno bio u pravu, jer je ispravno konstatirao da je zastavnik Božić opisao most kod Trna ili Trnave, kako Jukić naziva Trnovu. Za nastavak analize neophodno je pogledati Božićevu kartu: (*Beč 1791., KA-W B IX c 598; Z. Šehić-I.Tepić, ”Povijesni atlas Bosne i Hercegovine”, 2002., str. 148). Bez obzira na to što je austrijski obavještajac na naopačkoj karti zamijenio strane svijeta, iz nje se mogu saznati veoma korisni podaci:

  1. Zastavnik Božić u opisu naselja navodi naziv „Kulen Vacup“, dok na karti stoji samo„Vacup“. Iako je kumovao naziv Sanskog Mosta u Kulen Vakuf, na naopačkoj karti je ispravio vlastitu pogrešku, ali tek šest godina kasnije (1791.). Ovo je još jedan dokaz da se Sanski Most nikad nije zvao Kulen Vakuf. Ako se pitate, otkud u Božićevim izvještajima naziv „Kulen Vacup“ umjesto „Vacup“ (= Vakuf= Sanski Most), ponovit ćemo tvrdnju da je austrijski obavještajac pomiješao sličnosti u nazivima: Džisr-i Kebir (Veliki most= Kulen Vakuf) i Džisr-i Sana (Most na Sani= Sanski Most)? Džisri Sana je bila kapetanija, kojoj je pripadalo naselje Vakuf (=Sanski Most).
  2. Most je zabilježen sjeverno od naselja „Vacup“ i označen je pod nazivom „Sanski most“. Tvrdnja je u skladu sa Bokanovim ispravnim utvrđivanjem lokacije mosta– sjeverno od naselja, između Majdanske rijeke i Blihe kod Trnove. Južno od naselja „Vacup“ je ucrtana na karti Sanica. Ona je lijeva pritoka Sane i nalazi se u neposrednoj blizini mosta kod Tomine. Na karti se lijepo vidi, da kod Tomine nije zabilježen nikakav most na Sani, iako je tu stajao. Nema nikakvih dilema, koji je most zastavnik Božić zabilježio. Zabilježen je most kod Trnove.
  3. Na naopačkoj karti su korektno zabilježena naselja „Kamengrad i Maidan“. Iz pravca Kamengrada je put vodio prema Pobriježju, Podlugu i preko mosta na Sani kod Trnove, dalje prema Sasini. Na istom mjestu, preko mosta je prešao i Jukić. On nam je ostavio čist podatak, da se most na Sani nalazio kod Trnove (Trn = Trnava). U svakom slučaju, otpadaju domišljanja imenjaka Kreševljakovića i Kapidžića, te Čelića i Mujezinovića, kako se u konkretnom slučaju radilo o mostu kod Tomine.

Božićev izvještaj su obrađivala još dvojica uglednih bosanskohercegovačkih historičara- Šehić i Tepić, što znači ukupno šesterica. Nije za povjerovati, koliko su svi zajedno bili površni pri obradi izvještaja? Nema pomaka u ovoj analizi bez aktivnog učešća Bokana. On je stavku 5. odlično obradio, a autorsku tvrdnju je potkrijepio na njemu nesvojstven način: „Kako je istovremeno postojao drugi most južno od današnjeg Sanskog Mosta kod sela Tomine, koji je čuvala posada iz kule i odžaka kraj nje u tom selu, kako to saopštava Hamdija Kreševljaković, i koji su zvali „Džisri Sana“ (Most na Sani), ostaje sporno pitanje koji je most imao taj naziv, da li onaj kod Tomine ili ovaj kod Trnove. Nije isključeno da su i jedan i drugi imali isti naziv, jer su oba bila preko iste rijeke–Sane.“ (B. J. Bokan,”Sanski Most-Dio I (do jula 1941. godine)”, 1974., str. 81).

Naime, iz špijunskog izvještaja nepoznatog austrijskog obavještajca (1763.), koji je na ovim prostorima boravio 22 godine prije zastavnika Božića, jasno se vidi da je on boravio u kapetaniji Džisri-Sanskoj, gdje je zabilježio podatke o mostu, tvrđavi i kapetanu. Upravo se na austrijskim kartama pojavljuju nazivi: „Schloss Sanski Most“ (Tvrđava Sanski Most) i „Sanska kurpria“ (Sanska ćuprija). Već smo ranije priložili više dokaza, koji potvrđuju značaj mosta u kapetaniji Džisr-i Sana (= Most na Sani). Božićeva informacija o postojanju mosta na Sani kod Trnove, bila je prva do danas poznata. Nakon 57 godina na sanskom području je dva puta boravio Jukić, koji je u svojim putopisima zabilježio identičan podatak o postojanju mosta kod Trnove (=„Trn“).

On je 1842. godine zapisao: „Utoliko dođemo u Sanski Most, gdje je trebalo Sanu preći, no na našu nesreću isti dan skela se potopila… vratimo se niz Sanu preugodnom ravninom, koja se pet sati hoda od Prijedora proteže, i za sat prispijemo na Trn, gdje je prošeste godine kapetan staromajdanski most napraviti dao. Preko mosta prešavši, uniđemo u predjele svakom rudom prebogate.“ (I. F. Jukić, ”Putopisi i istorisko-etnografski radovi”, 1953., str. 70- 72). Godinu dana poslije (1843.), Jukić je ponovo prolazio kroz sansku dolinu: „Kod Sanskog Mosta prevezemo se na kerepu (lađi)… Niže Bardara pređemo na Trnavi Sanu preko novog mosta“. (I. F. Jukić,”Putopisi i istorisko-etnografski radovi”, 1953., str. 81-91).

U putopisu je jasno definiran položaj mosta kod Trnove:

-1842. godine Jukić je dolazio iz pravca Kamengrada u Sanski Most, gdje je trebalo Sanu preći, isti dan skela se potopila. Niz Sanu preugodnom ravninom za sat je prispio na „Trn“ (= Trnova), gdje je prošeste godine (1841.) kapetan staromajdanski (= Derviš-beg Cerić) most napraviti dao. Preko mosta prešavši rijeku Sanu uputio se ka Sasini,

– 1843. godine Jukić je dolazio iz suprotnog pravca. Krenuvši iz Sasine došao je do rijeke Sane. Kod Sanskog Mosta se prevezao kerepom (lađom) na lijevu obalu varošice. U povratku, niže Brdara kod Starog Majdana, prešao je na „Trnavi“ (=Trnova) rijeku Sanu preko novog mosta i uputio se prema Sasini.

Maršuta pređenog puta kod Božića i Jukića je identična. Oba dokumenta nam govore, da su oni prenoćili u Sasini kod lokalnog župnika. Dakle, Sasina se nalazi na desnoj obali Sane i da bi došli do nje, morali su preći sa lijeve obale rijeke preko mosta. Jukić nam je podario jedan dragocjen podatak: Novi most na rijeci Sani kod Trnove je podigao staromajdanski kapetan (Derviš-beg Cerić) 1841. godine. I Božić je 1785. godine na istom mjestu prešao preko mosta, kojeg je detaljno opisao u izvještaju. Međutim, austrijski obavještajac nije opisao podatke o mostu napravljenom 1841. godine. To znači da je Božić prešao preko starog mosta, a Jukić preko novog, napravljenog na istom mjestu- kod Trnove.

Iz  dokumenata, Božićevog (1785.) i Jukićevih (1842/43.), saznajemo važnu informaciju: Mosta na Sani u Vakufu (= Sanskom Mostu) nije bilo u periodu od 1785. do 1843. godine, jer se preko rijeke prelazilo na  kerepu (skeli). Pošto ni Bodenštajn nije objavio podatak o postojanju mosta na istoj lokaciji, ovaj dio analize zaključujemo tvrdnjom: Most na  Sani u Vakufu nije postojao u periodu od 1763. do 1843. godine, dakle punih 80 godina. Ako se opet pozovemo na podatak poručnika Moltenberga („U blizini su četiri drvena mosta koja povezuju Kamengrad sa susjednim mjestima“), trebali li bi utvrditi važnu činjenicu: Je li u periodu od 1737- 1843. godine postojao most na Sani u Vakufu?

Dakle, na nepoznatim lokacijama su postojala četiri drvena mosta, koja su povezivala Kamengrad sa susjednim mjestima. Ako se podsjetimo da je zastavnik Božić zabilježio tri mosta kod Trnove (na Blihi, Majdanskoj rijeci i Sani), te je isto objavio Bodenštajn kod Tomine, proizilazi da je Kamengrad sa susjednim mjestima bio povezan sa četiri drvena mosta: na rijeci Blihi, Majdanskoj rijeci i dva na Sani- kod Tomine i Trnove. Jedan most na Sani se nalazio južno, a drugi sjeverno, od naselja Vakuf. Na osnovu toga može se pretpostaviti, da u gradskom naselju nije postojao most na Sani ni u periodu od 1737-1843. godine. Ranije je utvrđena činjenica da se Sanski Most pojavljuje na austrijskim kartama pod nazivima: „Schloss Sanski Most“ (1783. i 1814.) i „Sanski Most“ (1783., 1789. i 1818.). Zašto bi se neko naselje zvalo imenom Sanski Most, ako u tom naselju nije bilo mosta na Sani?

Moramo se opet vratiti na odlično rezonovano Bokanovo mišljenje: „Kako je istovremeno postojao drugi most  južno od današnjeg  Sanskog Mosta kod sela Tomine… ostaje sporno pitanje koji je most imao taj naziv, da li onaj kod Tomine ili ovaj kod Trnove“? Današnji Sanski Most je dobio naziv po nekom mostu na Sani, a dodatak „Schloss“ u nazivu grada potvrđuje da je to naselje moralo imati tvrđavu. Ako sumiramo priložene informacije na jedno mjesto, onda možemo kandidirati sljedeće lokacije: Vakuf (nema ni tvrđavu, ni most), Trnovu (nema tvrđavu, ima most) i Tominu (ima naziv grada i kapetanije (Džisr-i Sana= Most na Sani), ima tvrđavu, ima most).

Naselje Vakuf ne zadovoljava tražene kriterije, zato što nije imalo ni mosta, a ni tvrđave. Lokacija kod Trnove, u neposrednoj blizini Sane, nije imala tvrđavu, ali zato ima jak argument- most. Ipak, u pitanju je bio most bez strateškog značaja čim ga vojska nije čuvala. Ako je Sanski Most dobio naziv po tom mostu, zašto bi se zvao i „Schloss“, ako u njegovoj blizini nije bilo tvrđave? Ni lokacija kod Trnove ne zadovoljava tražene kriterije. Zahtjevne kriterije zadovoljava jedino lokacija kod Tomine: naziv kapetanije Džisri-Sanska (= Most Sanski), naziv tvrđave („Džisr-i Sana“= Most na Sani) i most na Sani (imao je veliki strateški značaj, zbog čega je osnovana kapetanija i čuvla ga je vojska).

Što se tiče samog naziva grada, bez ikakvih dilema se može zaključiti da je Sanski Most ime dobio po mostu na Sani. Na sanskom području nije bilo tako znamenitog mosta, kao što je Stari most u Mostaru, pa da grad dobije ime po njemu. Dakle, ako naziv grada Sanskog Mosta nema dodirnih tačaka sa arhitektonskim značajem nekog mosta na Sani, onda sigurno mora imati sa strateškim. Zaista ne postoji druga veza. Uostalom, austrijski obavještajac Božić je zabilježio podatak da se most na  Sani u narodnom jeziku zove „Sanski-Most“. S obzirom na to da je Džisri-Sanska (Vakufska) kapetanija naziv dobila zbog postojanja strateški važnog mosta na Sani kod Tomine (Džisr-i Sana= Most na Sani), proizliazi logičan zaključak da je apsolutno ispravna autorska teza A. Handžića: Dičevo = Vakuf = Džisr-i Sana = Sanski Most.

Amir K.

KOMENTARI