Džanan Musa, najbolji igrač Evropskog prvenstva u košarci za kadete, dan nakon veličanstvenog dočeka u Bihaću, na kojem je bilo 5.000 ljudi.
S gardom
U Bihaću su i jučer ujutro ljudi uz jutarnje kafe i dalje pričali o Džananu Musi, ali i o uspjehu reprezentacije BiH. O svim zlatnim momcima iz Kaunasa. Kontaktirali smo Rusmira, Džananovog oca, da provjerimo kada i gdje bismo mogli razgovarati.
– Džanan je vani, s drugovima, sutra već ide u Zagreb, pridružuje se prvom timu KK Cedevita, ali za „Avaz“ uvijek može – reče Musa stariji.
Nekoliko minuta poslije uslijedio je poziv: Dženan će nas čekati ispred zgrade na igralištu gdje je prvi put zaigrao. Dolazimo pred zgradu, Rusmir razgovara s komšijama. Još mu čestitaju, pitaju treba li šta, a on onako ponosno, pomalo umoran, prepričava događaje.
Ukaza se i Džanan. Bio je u Općini na sastanku s načelnikom. Dobio je stan u centru grada. Nemoguće se oteti dojmu koji prilikom razgovora ostavlja ovaj petnaestogodišnjak. Onako s gardom, bez ustručavanja, nije bezobrazan, ali nije ni kurtoazno skroman. Iskren i začas razigra srce sagovornika baš onako kao što je razigravao Italijane, Nijemce, Špance i na kraju Litvance.
O kakvoj se zvijezdi već sada radi, pokazuje i činjenica da ga je 50.000 ljudi dočekalo u glavnom, a 5.000 u rodnom gradu, te da su svi skandirali njegove ime, iako ima 15 godina i živi san većine dječaka. Ali, iz Cedevite su uputili poziv Džananu i pitali ga koliko mu treba dana da se odmori, pa da se pridruži prvom timu. Njegov odgovor bio je: „Kad trebam doći?“
– Brate, ovo je nevjerovatno. Kako ću biti, još nisam svega svjestan, ali dobro je. Došao sam u svoj Bihać. Svaka čast Sarajevu i ljudima koji su nam priredili doček, ali kada ti ljudi u tvojoj avliji prilaze i žele stisnuti ruku, e to je uspjeh – odgovara raspoloženi vođa bh. tima na pitanje kako se osjeća.
Košarkaški znalci pregledali su historiju evropskih prvenstava i shvatili da je svaki igrač koji je ponio titulu MVP prvenstva završio u najjačoj košarkaškoj ligi na svijetu, NBA.
– Ljudi, ma ko to zna? Šta ako mene sad slava ponese i ja se skroz promijenim? Neće se to dogoditi, ali, jednostavno, ne volim kada ljudi nešto napuhavaju, jer sve što se tako brzo dogodi, sve što se toliko isforsira, brzo i sagori. Rad, rad i samo rad – priča iskusno mladi Musa.
Dok smo pokušavali postaviti mu sljedeće pitanje, na igralištu mu prilazi Abid Topić, vođa „Sile nebeske“, navijačke grupe Nogometnog kluba Jedinstvo.
– Sine, da te zagrlim i poljubim, da ti čestitam. Najbolji si. Dobar si. Ali, moraš mi platiti sve one „leksilijume“ koje sam popio zbog tebe i tvoje klape – govori Topić sa suzama u očima, dok se Džanan onako zadovoljno smješka.
Najveći talent
Zanimala nas je atmosfera s terena.
– Tukli su me na terenu. Uvijek su me na utakmici čuvala dvojica igrača. Ne možeš mrdnuti. Čupaju, udaraju, guraju. Mama je nakon svake utakmice doživljavala šok kada sam im pokazivao modrice –govori Musa dok pokazuje modrice koje su ostale još od susreta s Njemačkom.
Na igralište dođe i Adnan Jahić. Džanan se pozdravi s njim i onako kolegijalno, drugarski, ali mangupski izgovori:
– Ovaj je momak najveći talent bihaćke košarke, ali poslije mene.
Neko od okupljene djece koja stalno trčkaraju za njim i traže fotografiranje sa svojom zvijezdom, ubaci i loptu.
A Njegoš Sikiraš?
– To je moj brat – ispali kao iz topa.
Nastavlja:
– Taj momak, da bilo šta traži od mene na svijetu, ja bih uradio za njega. Postali smo veliki prijatelji i ne znam šta da se dogodi da mu ja mogu pomoći, uvijek ću biti tu. I ostali momci strašni su drugovi.
Kako sam odbio Tursku
– Fenerbahče je ponudio veliku svotu novca za moj angažman. Zaista je bila velika suma. Ali, imali su jedan uvjet, a to je da mi daju tursko državljanstvo. Odmah sam povukao svoj potpis s tog ugovora, jer BiH je moja domovina i uvijek će to biti – iskren je zlatni kapiten.
Imponiraju mi čestitke Džeke, Teletovića, Džumhura…
– To su sve sportisti koji su napravili velike karijere. I zaista kada ti takve lafčine kažu: „Skidamo kapu“ ili „Vi ste naš ponos“, nevjerovatno je. Hvala im od srca – kaže Musa.
Selektor Pandža “tjerao” nas je da se ponašamo kao braća
Kakva atmosfera vlada u reprezentaciji BiH, najbolje pokazuje Musina izjava, da je selektor Josip Pandža sa svojim pomoćnicima konstantno radio na timskoj igri, dobrim međuljudskim odnosima.
– Sa svakim od nas razgovarao je pojedinačno. Kažnjavao nas, izvodio na večere u grupi. Timski, svi zajedno idemo, na večeru, na kafu. Očigledno je to pravi recept i hvala selektoru što je od nas napravio mašinu – pohvalio je kapiten svog selektora.
KOMENTARI