Jučer je u bolnici u Tuzli, nakon kraće i teške bolesti, u 63. godini života Gospodaru svome se vratio Husein Sefić iz Donjeg Kamengrada.
Ime i lîk Huseina Sefića zasigurno mnoge Sanjane podsjeća i još zadugo će podsjećati na brojne plemenite i općekorisne stvari, ovisno od toga gdje su ga češće sretali i viđali.
Privrednici će se sjetiti kolege koji je u tom segmentu dao mnogo, lovci čovjeka koji se poistovjećivao sa lovačkim društvom našeg grada i u njegovoj organizaciji ostavio dubok trag.
Za vjernike iz svih sanskih džemata Husein je bio i ostat će zapamćen fenomen po jednoj izuzetno lijepoj osobini – prisustvu na dženazama!
Jednostavno, u našim džematima nije mogla proći dženaza, a da joj Husein nije prisustvovao, osim ako nisu bile dvije istovremeno pa se morao opredijeliti za jednu.
Kako se iznenada teško razbolio i u posljednja dva mjeseca nije mogao ići na dženaze, brojni ljudi bi znali zaustaviti njegovog imama i pitati za njega. Znali su da je ozbiljan razlog posrijedi.
Prema riječima njegovog imama, Husein je bio jedan od najvećih i najpredanijih aktivista u toku izgradnje njihove, u agresiji, porušene džamije. To mu je uvijek, bez obzira na sve njegove lične poslove i obaveze, bio prioritet broj jedan. I nakon izgradnje džamije, nastavio je hizmetiti/služiti islamu i džematu na čelu džematskog odbora u dva mandata.
Dugo godina je bio i član Organizacionog odbora manifestacije “Musalla” dajući značajan doprinos u njenoj uspješnoj i domaćinskoj organizaciji.
Nisam ga nikad za života pitao za njegov razlog prisustvovanja tolikim dženazama i vjerovatno ga je r. Husein “ponio sa sobom”. Ali, jedno znam – dobri Husein Sefić je godinama sebi na ponajbolji način pripremao svoju vlastitu dženazu.
Molim Gospodara Milostivog da mu grijehe oprosti, dušu u okrilje Svoje milosti prime i nagradu obećanu mu pripremi.
“Ko klanja dženazu ima nagradu jednog kirata, a ko ostane do kraja ukopa mejjita, ima nagradu dva kirata. A jedan kirat je kao brdo Uhud.” (Hadis)
Senad ef. Omić
KOMENTARI