Na jučerašnji dan prije pet godina kada smo dosanjali svoj san, plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazilu, ostali smo bez tri naša navijača – Hasiba Mahmića, Vildana Pehlića i Almira Kasumovića.
Na povratku svojim kućama iz Kaunasa i historijske pobjede reprezentacije BiH nad Litvanijom, našu radost zbog pobjede zamijenila je tuga.
Koliko smo tog 16. oktobra imali razloga da slavimo, toliko više smo ih imali da tugujemo za našim kršnim krajiškim momcima. Te večeri ulicama Kaunasa tekle su rijeke plavo-žutih navijača, pjesma i slavlje daleko su se čuli. Slavilo se diljem svijeta do ranih jutarnjih sati. A onda negdje pred zoru stiže vijest negdje iz Poljske, tri mlada Krajišnika, tri sina bosansko-hercegovačka, izgubila su život vraćajući se kući iz Litvanije gdje su otišli da reprezentaciju i pomognu da se ispiše povijest u bh. nogometu.
Četvorica mladića, nošeni isključivo ljubavlju prema svojoj zemlji, ostavili su poruku javnosti cijele BiH o krajiškoj iskrenosti, požrtvovanosti i patriotizmu. Trojica žive u našim sjećanjima, a jedan je još uvijek među nama, Adis Ćoralić. Hasib, Vildan, Almir i Adis iz Kaunasa su krenuli oko 23:30 sati nakon što se razišla gužva na stadionu. Putem ih je pratila gusta magla. Adis je zaspao i probudio se u bolnici, kada je saznao o tragediji koja je potresla cijelu BiH. Bez obzira na svoje teško zdravstveno stanje, bio je prisutan na dženazi trojice divnih, nikad prežaljenih mladića. To se zove prijateljem, pravim čovjekom, patriotom, požrtvovanošću!
Prisjetimo se, članovi navijačke grupe “Ljuti Krajišnici” poginuli su u sudaru sa kamionom na putu u blizini mjesta Lomža, 150 kilometara od Varšave u zoru kobnog i maglovitog jutra u ovom dijelu Poljske 16. oktobra 2013. godine. Hasib, Vildan i Almir živote su izgubili vraćajući se kući sa utakmice, u Kaunasu, u kojoj su bodrili BiH u pobjedi nad Litvanijom, rezultatom 1:0, kada su Zmajevi izborili plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazilu. Jedini koji je preživio ovu strašnu nesreću je Adis Ćoralić.
Vječno u našim srcima, dragi naši Krajišnici.
KOMENTARI