Velegrad sa 18 miliona stanovnika, Nikola Borić je prije devet godina, zamjenio životom u selo sa osam stanovnika, na rubu Parka prirode Papuk.
Inače, ovaj dugogodišnji kondocioni trener koji je sportiste pripremao za Olimijske igre i svjetska prvenstva i živio u Adis Abebi, Berlinu, Amsterdamu, Istanbulu u jednom momentu je poželio drugačiji život – bez smoga, bez ikakvog otpada, bez smeća, te ujedno pomoći lokalnoj zajednici i sebi pronaći neki mir.
Danas Nikola sa svojom djevojkom Zoranom svu hranu dobija s vlastite farme, a udružili i sa kooperantima koji slično razmišljaju i pokrenuli klaster pod nazivom Made in Papuk.
Kako izgledaju njihovi dani, sa čim se sve suočavaju, o čemu razmišljaju, gotovo svakodnevno objavljuje Borić na Facebook profilu “Život u šumi”, gdje ga prati više od 53 hiljade ljudi.
Navodi da su uspjeli biti 80% samoodrživi, a u dućan po namirnice nisu morali otići čak tri mjeseca.
“Skoro pa kompletna hrana za naše kućanstvo je s farme, dok neke stvari poput ulja i ribe uzimamo ili mijenjamo s našim prijateljima iz klastera. Od travnja priroda nas časti samoniklim biljem, gljivama, voćem, povrćem i mesom, a i zimnica i sokovi su spremni i na policama.
Voda je besplatna također, izvorska za piće, a tehnička iz bunara. Dućan je rijetko i minimalno za kavu, sol, rižu, začine kojih nemamo te sredstva za čišćenje i higijenu koje nismo još uspjeli sami napraviti”, napisao je Nikola na svom Facebook profilu, a objava do danas ima preko pet i po hiljada lajkova.
U objavi je otkrio i da Zorana sama radi većinu krema, pastu za zube i sapun, a umjesto omekšivača za rublje koriste svoj domaći jabučni ocat i koju kap eteričnog ulja.
“Trebalo nam je pet godina da na svojim greškama u ovom specifičnom okruženju i mikroklimi shvatimo kako imati vlastiti vrt, kako uzgajati svinje, kokice, guske, koze i pčele te kako sami da izradimo kuću od materijala koji nas okružuju i to sve u skladu s prirodom. Tek sad možemo ponosno reći da smo uspjeli”, stoji u Nikolinoj objavi.
1 / 1
A sam početak nije bio lak, niti je Borić znao, kada je prvi put uočio oglas o prodaji parcele, da će to biti njegov budući raj.
Prvih osam mjeseci je živio kao pustinjak, ali je ubrzo shvatio da to nije dobra ideja, pa je počeo uzgajati svoju hranu.
Prisjećajući se svojih početaka, navodi da su na farmi prvo krenuli sa uzgojem svinja, primarno radi zarade, ali one danas obavljaju još jedan bitan posao ruju zemlju i tako je pripremaju za sadnju povrća.
Takođe na farmi imaju jako puno starih sorti voća, poput šljiva, jabuka, kruški, oraha.
Borić drži i beplatna predavanja širom regiona, a napisao i knjigu “Šuma je moj dom” gdjeje opisuje svoj put od vrhunskog sportaša, čime mu je obilježen veći dio života, do potpuno samoodrživog života u šumi.
“Knjigu sam prije svega posvetio svima onima koji jako dobro čuju svoj unutarnji glas, vapaj za promjenom u životu i povratku prirodi, ali nisu se još odvažili na prvi korak, kao i onima kojima je draže biti vani u prirodi nego među betonskim blokovima ili na asfaltu, te svima kojima je dojadio ovaj sustav i koji vide nadolazeću promjenu i svjetlo na kraju mračnog tunela”, početne su riječi ove inspirativne knjige.
Navedimo i da su o Borićevom životu HRT i BBC snimili dokumentarce, a nedavno je osvojio i nagradu National Geographica u kategoriji Odgovor na klimatske promjene s klasterom Made in Papuk.
KOMENTARI