U mnogobrojnim porodicama u našoj zemlji jedina mjesečna primanja dolaze od roditelja penzionera i kada se dogodi da jedno od hranitelja umre, porodica nema novaca da ukopa svoga najmilijeg. Za pomoć se obraćaju penzionerskim udruženjima, posuđuju novac, ili nemoćni lome ruke. U Savezu udruženja penzionera FBiH su svjesni tog problema, ali najavljuju da bi od naredne godine porodice umrlih penzionera mogle dobijati jednokratnu novčanu pomoć u vidu posmrtnine. Ona bi bila u visini prosječne penzije, a koja sada iznosi 366 KM.
– Ukop penzionera je sada veliki problem, jer se ljudi zadužuju da bi ukopali svoje najbliže. Istina je da udruženja daju neku pomoć za posmrtnine, ali za članove koji su godinama izdvajali za članarinu od jedne do tri KM. Tako se ta pomoć kreće od 200 do 400 KM, ali to nije dovoljno. U tekstu prednacrta novog Zakona o PIO, bile su predviđene posmrtnine u iznosu minimalne penzije. Međutim, mi smo izdejstvovali da u novi Zakon one budu ugrađene u visini jedne prosječne penzije – govori nam Mehmedalija Rapa, predsjednik Saveza udruženja penzionera FBiH.
Objašnjava da će za svakog umrlog penzionera, porodica od iduće godine, imati pravo u roku od tri mjeseca podnijeti zahtjev za isplatu posmrtnine.
-Prosječna penzija sada iznosi 366 KM, ali to ne znači da će ona biti ista i iduće godine. Kako se bude mijenjala, tako će se mijenjati i iznos posmrtnine. Naši penzioneri najviše boluju što im djeca nemaju posla. To ih uništava, tjera u grob. A onda njihova djeca nemaju od čega da ih ukopaju i to je veoma teška životna situacija – priča nam Rapa.
Hamdo Mimić iz Udruženja penzionera Kakanj kaže da pomoć Udruženja porodicama umrlih penzionera nije dovoljna za ukop.
-Pa nijedna dženaza vam nije jeftinija od 1.000 KM, a sahrane su još skuplje. Mi u startu porodicama isplatimo 200 KM, ukoliko je njihov umrli bio član Udruženja. Na tih 200 KM isplati se još po pet KM za svaku godinu članstva. Ali to je nedovoljno. Ma stanje naše populacije je odavno poznato. Šta tu ima više da se kaže – prokomentarisao je Mimić.
KOMENTARI