Nakon što je prošlog mjeseca Vedad Ibišević (33) službeno potvrdio kako završava reprezentativnu karijeru, isto to je jučer putem društvenih mreža saopštio Senad Lulić (31).
Piše: A. V.
Dok je Ibiševićev oproštaj bio očekivan i prethodno najavljen, Lulić je svojim iznenadio apsolutno sve.
Svoju odluku obrazložio je činjenicom da je nakon dva neuspješna ciklusa u reprezentaciji vrijeme za mlade snage, koje bi trebale naučiti na greškama njega i njegovih kolega.
Debi protiv Azerbejdžana
Lulić je za Zmajeve debitovao 1. juna 2008. godine u Zenici na onoj prijateljskoj utakmici protiv Azerbejdžana koja se igrala pred dvadesetak gledalaca dok je na Koševu igrana utakmica “za spas bh. fudbala”. Tada je u 56. minuti ušao umjesto Jusufa Dajića.
Imao je 22 godine i nastupao je za švicarsku Bellinzonu, iz koje je nepunih mjesec dana kasnije prešao u Grasshoppers. Put ga je potom 2010. odveo u Young Boys, a iste te godine dobio je pravu priliku u reprezentaciji BiH.
Pružio mu je Safet Sušić u kvalifikacijama za EP u Poljskoj i Ukrajini 2012. godine i od tada je neizostavni član naše državne selekcije.
Odigrao je ukupno 57 utakmica i postigao je četiri gola.
Posljednja je bila ona protiv Belgije na Grbavici u okviru kvalifikacija za SP 2018. godine u Rusiji, koja je odigrana u oktobru ove godine.
Asistencija za Ibiševića
Igre u reprezentaciji pomogle su mu da napravi ključni korak u svojoj klupskoj karijeri, a to je transfer u Lazio na ljeto 2011. godine u koji ga je za sobom iz Young Boysa poveo Vladimir Petković.
Od faktički anonimnog igrača vremenom je došao do statusa legende i kapitena Lazija, za koji je na 253 utakmice upisao 27 golova i 46 asistencija.
Poput Ibiševića, Lulić će ostati upampćen kao dio historijske generacije, koja se plasirala na SP 2014. godine u Brazilu.
Pamtit ćemo ga i kao velikog borca, koji je za naš državni tim uvijek davao posljednji atom snage. Neumoran na lijevoj strani često je znao biti ključan za postizanje golova reprezentacije, iako ga i nije krasila posebna tehnika.
U posebnom sjećanju ostat će nam ona njegova sjajna asistencija Ibiševiću za historijski gol u utakmici SP-a na Maracani protiv Argentine, fantastičan meč protiv Rumunije u Zenici i mnogi drugi lijepi trenuci koje nam je priredio.
Gledajući godine i njegove igre u Laziju, ali i obavezu prema domovini, sigurni smo da je Lulić još mogao igrati za reprezentaciju, ali njegova odluka je takva kakva jeste i želimo mu svu sreću u nastavku karijere i privatnom životu.
Hvala Lula!
(BiH.ba)
KOMENTARI