Od 1967. uhapšeno je više od 750.000 Palestinaca i Palestinki, što je približno 25 posto od ukupnog broja palestinskog stanovništva koje živi na okupiranoj palestinskoj teritoriji, među kojima je više od 8.000 djece
Da li je Izrael država iznad zakona? Ovo pitanje se uvijek i snažno nameće, jer Izrael čini najgnusnije vrste terorizma i mučenja Palestinaca na palestinskoj teritoriji koju je Izrael okupirao 1967. god, a da pri tome međunarodna zajednica ništa ne čini i šuti pred izraelskim zatvaranjem Palestinaca na nelegalan način.
Činjenica koju trebamo spomenuti jeste da je pasivni stav međunarodne zajednice prouzrokovan time što neke svjetske i uticajne snage vode politiku dvostrukih aršina, pa čak ponekad pronalaze opravdanja za izraelske postupke.
Istina koju, možda, neki neće prihvatiti ili će ih, možda, razljutiti jeste da postupci izraelskog okupatora protiv palestinskog naroda na okupiranoj palestinskoj teritoriji premašuju zlodjela nacista protiv Jevreja u Evropi tokom Drugog svjetskog rata u prošlom stoljeću, i kao da Izrael kažnjava Palestince, iako oni nemaju krivice za ono što se dogodilo Jevrejima u smislu zločina nacista.
Administrativni pritvorenici
Niko ne poriče da su Jevreji bili izloženi u to vrijeme kampanjama ubijanja i da su odvođeni u logore, stavljani u gasne komore i spaljivani. Mi ovaj čin, uvijek, osuđujemo. Čovjek ima pravo da živi dostojanstveno i sigurno, bez obzira na njegovu vjeru i rasnu pripadnost. Međutim, Izrael koji je produkt cionističkog pokreta čini istu stvar protiv palestinskog naroda, ali različitim metodama, te pokušava sakriti svoje zločine koji su po svom obimu ratni zločini i genocid. Ovdje treba napomenuti da postoje jevrejski mirovni pokreti u Izraelu koji odbacuju i osuđuju ovakva djela. U Evropi i Americi postoje religiozne jevrejske skupine koje osuđuju Izrael zbog njegovih postupaka protiv palestinskog naroda. I ne samo to, oni odbacuju postojanje Izraela jer to smatraju opasnošću po jevrejski narod.
U najvećoj akciji hapšenja koju svjedoči novija historija, od izraelske okupacije palestinske teritorije 1967. god, veliki broj Palestinaca je uhapšen od izraelske okupatorske vojske. Njihov broj premašuje cifru od 750.000 Palestinaca i Palestinki, što je približno 25 posto od ukupnog broja palestinskog stanovništva koje živi na okupiranoj palestinskoj teritoriji, među kojima je više od 8.000 djece uhapšene od 2000. Izrael je osudio palestinsku djecu koja su mlađa od 12 godina pred vojnim sudovima zbog sumnje da su gađala kamenjem granični pojas ili izraelska vojna vozila. Još je 390 djece u izraelskim zatvorima, to je potvrda da djeca Palestine nemaju imunitet pred hapšenjem koje provodi izraelska vojska. Hapšenje Palestinaca izvode izraelske snage u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu, jednako u organiziranim akcijama pretresa od kuće do kuće ili na ulicama, odnosno mnogobrojnim izraelskim vojnim punktovima raspoređenim na Zapadnoj obali i u pojasu Gaze.
Postoji nešto što se zove administrativno hapšenje bez optužbe za uhapšenog, tako što bilo koji Palestinac biva uhapšen na temelju vojnih naredbi na periode od mjesec do šest mjeseci, što može biti produženo vojnom naredbom bez stavljanja gornje granice za broj perioda u kojima je dopušteno produženje pritvora. Administrativni pritvorenici ili njihove porodice ne znaju termin njihovog puštanja, uzrok njihovog hapšenja ili mjesto pritvora. Sada se u izraelskim zatvorima nalazi oko 560 administrativnih zatvorenika, među kojima su neki proveli više od četiri i po godine u pritvoru bez ikakvog suđenja.
Iznuđena priznanja
Jednostavnom usporedbom između prošlosti i sadašnjosti, nacisti su provodili politiku masovnog ubijanja protiv Jevreja u jednom kratkom periodu, dok Izrael provodi istu metodu slijedeći politiku sporog ubijanja palestinskih zatvorenika u izraelskim zatvorima kao sredstva za skrivanje zločina koji ne prestaju protiv Palestinaca od osnivanja Izraela 1948.
Praksa ubijanja odvija se u različitim formama. Stotine Palestinaca su umrle nakon odsluženja kazne i izlaska iz izraelskih zatvora zbog bolesti koje su ih zadesile tokom perioda u zatvoru i njihovih razornih utjecaja na zdravlje. Nije ostao nijedan metod a da ga izraelski okupator nije primijenio na palestinskim zatvorenicima. Stvar je dostigla tu mjeru da se zatvorenik liječi u zatvoru o trošku svoje porodice ili će, u protivnom, umrijeti. Ovo se nije dogodilo nigdje u svijetu, ali ne čudi da se sada događa u Izraelu.
Kada čujemo onoga koji spominje meleke milosti, prvo što čovjeku padne na um je ljekar koji obavlja svoju profesiju s punom ljudskošću, međutim, ovaj opis ne važi za izraelskog ljekara unutar zatvora. On palestinskog zatvorenika tretira kao rušitelja i teroristu, a ne kao bolesnog čovjeka. Na njega gleda kao da on ne zaslužuje ljudski tretman kao ostali ljudi i liječi ga vezanih ruku i nogu iza rešetaka i bez da ga dotakne. Nekada, na gnusan način koji se ne podudara sa profesionalnim i ljudskim vrijednostima. Ti ljekari vrše hirurške zahvate nad zatvorenicima bez anestezije u cilju mučenja i iznuđivanja priznanja od njih te utvrđivanja tački slabosti i bolesti kod njega radi pomaganja oficirima obavještajne službe i istražiteljima u dobijanju nekih informacija. Bolesnicima propisuju lijekove sa isteklim rokom trajanja, što ostavlja kobne posljedice na zdravlje zatvorenika, a nekad im se daju lijekovi u svrhu eksperimentisanja umjesto da se eksperimenti sa lijekovima izvode u laboratorijama.
Palestinski zatvorenici čiji se broj procjenjuje na oko 11.560, među kojima je oko 1.000 žena, pate u teškim neuslovnim prilikama i uskraćena su im osnovna ljudska prava propisana međunarodnim zakonima i običajima. Smješta ih se u tijesne ćelije sa slabim osvjetljenjem, što utiče na njihov vid. Neki od njih su u potpunosti izgubili vid u zatvoru. Također, izloženi su raznim metodama mučenja, kao što je premlaćivanje, naročito po osjetljivim mjestima na tijelu, mučenju, psihičkom i nervnom iscrpljivanju, uskraćivanju sna na duge periode, što kod njih izaziva stanje konfuzije, delirija i neuravnoteženosti. Pored toga, hrana koja se daje zatvorenicima je loša s obzirom na količinu i kvalitet. Ona je minimalna i palestinskom zatvoreniku se daje da ga se održi u životu.
Prema međunarodnim konvencijama, korištenje mučenja je zabranjeno i ne može se opravdati niti se iz njega mogu izuzeti neki slučajevi, mada je Izrael navikao uvijek kršiti sve konvencije u svom svakodnevnom odnosu prema palestinskim zatvorenicima. Neki zatvorenici su izolirani u samicama već 12 godina, tokom kojih nisu vidjeli svoje porodice niti sunčevu svjetlost. Drugi su, pak, pogođeni hroničnim smrtonosnim bolestima kao što su maligna oboljenja, oboljenja srca i dr. Jedni su umrli usljed nekorištenja adekvatnih lijekova, dok su neki proveli više od trideset godina u zatvoru bez nade da će, makar smrt, dočekati među svojom porodicom.
Lišeni prava
Politika zatvaranja koju provodi izraelski okupator jedan je od načina koji za cilj ima pokoriti palestinski narod, poniziti zatvorenike i njihove porodice da ne pomišljaju na otpor okupaciji te demoralisati narod u cjelini.
U svjetlu ovakve situacije koja je u suprotnosti sa svim međunarodnim i moralnim običajima i pravima čovjeka, palestinski zatvorenici u izraelskim zatvorima proživljavaju teško psihičko stanje i situaciju pocijepanosti porodice. Kako je onda moguće uspostaviti istinski mir među Palestincima i Izraelcima dok god su Palestinci lišeni svojih legitimnih prava koja im garantiraju međunarodni ugovori i konvencije. Teško je Palestincima zaboraviti sve ono što je zadesilo njihove sinove u zatvorima izraelskog okupatora koji ih pritišće već decenijama. Svi narodi svijeta su se oslobodili okupacije osim palestinskog naroda. Do kad će ovaj narod ostati rasut po svijetu? Brat ne vidi brata, majka ne vidi svoju djecu, jer se ne mogu sresti u svome gradu i u svome selu, a najteže je da majka ne može otići na dženazu svoga sina…