Kada je Sulejman Grbić prije više od četrdeset godina došao u St. Louis, nije ni slutio da će kao mesar voziti kamion. Njegova supruga Ermina tada je radila u tvornici.
Mladi bračni par brzo je shvatio da njihova zanimanja baš i ne odgovaraju poslovima kojima se bave pa su odlučili raditi ono što vole – ugostiteljstvo.
Ako vas put nanese u St. Louis, a poželite kušati vrhunsku hranu iz Bosne i Hercegovine, i uživati u ambijentu kao da ste kod kuće, ova dva restorana ne smijete propustiti: Grbić i Lemmons.
Obitelj Grbić podrijetlom je iz Sanskog Mosta u Bosni i Hercegovini. Njihov sin Ermin, naš sugovornik, iako je rođen u Americi, bosanski jezik priča perfektno i odaje dojam nekoga kome je bitna tradicija.
– Već od malih nogu znao sam ko sam, šta sam i odakle dolazim. Prvi put sam BiH posjetio prije 13 godina. Stvarno mi se svidjelo, bio je to lijep osjećaj. Sve što smo vidjeli, jeli i radili bilo je kako sam zamislio. Od tada sam dolazio još desetak puta. Ići ću ponovno sa suprugom i djecom, kaže nam Ermin, čija je obitelj svoj prvi restoran otvorila 2002. godine.
Bila je to nekad stara zapuštena mljekara koja je danas pretvorena u ugledan objekt sa 150 sjedećih mjesta i salu za banket, za 400 ljudi.
Ovdje se organiziraju svadbe, koncerti i večere… Red sevdaha, red narodne glazbe, red kave i ćevapa s Baščaršije…
– Naš jelovnik je više evropski. Većinom su nam gosti Amerikanci i njima kada kažeš šnicla, oni odmah misle da je to nešto njemačko ili austrijsko. Uvijek moramo iznova objašnjavati šta je sarma, gulaš i odakle smo to mi, dodaje naš sugovornik.
Ovo je obiteljski posao. Svi rade sve: kuhaju, konobare, nabavljaju namirnice i čiste. Svi se vrlo dobro i slažu. Uz članove obitelji, Grbići upošljavaju i desetero djelatnika.
Otac Sulejman, mama Ermina i Ermin
– Mi smo jedna velika obitelj, kod nas ljudi rade već godinama. Ovo nije lak, ali je zahvalan posao. Gosti nam dolaze jer imamo kvalitetu. Uredni smo, što Amerikanci posebno prepoznaju, otkriva ovaj 34-godišnjak, koji je poput svoje majke, završio za kuhara.
Svoj posao kaže da voli, iako mu je najveći izazov godišnji odmor. Nekad ima deset, nekad 15, a nekad 30 dana. Sve zavisi od posla i prilagodbe. No, ima smisla, tvrdi: “Može se zaraditi, pogotovo ko hoće raditi”.
Specijaliteti njihovih kuća su: sarma, miješano meso, ćevapi, pljeskavice, gulaš, šnicle… Bosanske svadbe ovdje su tradicionalne. Muzika i hrana kao u domovini. Ponekad ne znate gdje se nalazite…
Grbići su poznati i po svom humanitarnom radu. Pomažu kad god i kome god je potrebno, a najčešće donacijom svoje velike banket sale. Nedavno su kupili i restoran Lemmons koji su renovirali. To je poznato, staro mjesto u St. Louisu.
Ermin odlično govori bosanski jezik, iako je rođen u Americi
Na kraju se možemo zapitati što bi bilo da je mesar nastavio voziti kamion, a odlična kuharica raditi u nekoj tvornici.
“Promjene su zakon života”, rekao je američki predsjednik John Fitzgerald Kennedy.
KOMENTARI