Kroz ovaj logor prošlo je oko 25.000 Prijedorčana nesrpske nacionalnosti, raznih starosnih dobi, od djece do staraca.
“Dešavala su se ubistva u logoru, silovanja, maltretiranje, izgladnjivanje, odvođenje u nepoznatom pravcu. I danas imamo one koji su izvedeni iz ‘Trnopolja’ i koje više nikada niko nije vidio”.
U maju 2013. predstavnici ovih udruženja uputili su zahtjev gradonačelniku Prijedora Marku Paviću da se, u sklopu renoviranja Društvenog doma, predvidi jedna prostorija u kojoj bi bila spomen-soba logora “Trnoplje“ i postavi spomen-ploča i dodijeli dio zemljišta za izgradnju spomenika ubijenim logorašima “Trnopolja“.
Do danas nisu dobili odgovor.
Logor su 5. augusta 1992. godine otkrili britanski novinari koji su tada napravili snimke zlostavljanih i izgladnjelih logoraša iza žice, što će kasnije biti korišteno kao dokaz na suđenjima za ratne zločine počinjene u BiH.
Krizni štab Općine Prijedor formirao je 26. maja 1992. logor Trnopolje, koji se nalazio u blizini željezničke stanice u Kozarcu, na pruzi Prijedor – Banja Luka.
U logoru je bilo na hiljade zatvorenika, uglavnom starijih muškaraca, žena i djece.
Logor su čuvali naoružani stražari, a upravnik je bio Slobodan Kuruzović.
Haški tribunal utvrdio je da je ovo bio i logor u kojem su se dešavala silovanja žena i djevojaka, pa čak i djevojčica od 13 godina.
Nema tačnih podataka koliko je ubijeno logoraša (pretpostavke se kreću u broju većem od 300 osoba), ali je izvjesno da je iz logora 21. augusta izvedeno njih oko 200, koji su likvidirani na Korićanskim stijenama na Vlašiću.
KOMENTARI