40. jubilarna Unska regata održaće se od 13. do 15. jula, a 16. ključka na Sani 14. jula
Bosna i Hercegovina obiluje mnoštvom prelijepih rijeka, pogodnim za ribarenje, često i za vodosnabdijevanje zbog svoje čistoće, mogućim značajnim izvorom hidropotencijala, zatim za vodene sportove, za kampiranje, utočišta za vikend-odmore, za roštiljade pored žubora vode, a na većini rijeka postoje plaže i mjesta za kupanje, za one čiji novčanik kaže ne moru!
Ali vrhunac, kruna, za svaku rijeku je regata, godišnji događaj koji ih okupi sve, neka vrsta cirkusa na vodi, demonstracije domišljatosti i opće dobre i pozitivne energije. Tako, naprimjer, Una ima svoju regatu, ili i Sana, kada sredinom ljeta postanu krvotok stanovništvu koje je blagoslovljeno što živi na njihovim obalama i kada se širom otvore vrata svim strancima pružajući im priliku da osjete toplo gostoprimstvo.
Rivalstvo Bihaća i Ključa
Ove dvije rijeke, Una i Sana okružuju regiju kojoj daju sve gore navedeno, iz čijih je imena i izveden naziv Unsko-sanskog kantona. Pored svih uspona i padova u organizaciji, regate na ovim rijekama postale su brend Kantona, a regata na rijeci Sani posljednjih godina čak je sustigla i čuvenu Unsku regatu, i po broju učesnika i medijskoj pažnji. Ako napravimo usporedbu obje regate, biće mnogo jasnije zbog čega je to tako.
Unsku regatu pokrenuli su sedamdesetih godina bihaćki kajakaši, bio je to prvi kontinentalni turistički uspjeh u bivšoj Jugoslaviji, popularan naročito kod građana prijateljske Poljske koji su bili, inače, najbrojniji turisti bivše Jugoslavije. Nakon rata, organizaciju regate sve do danas priprema Turistička zajednica Unsko-sankog kantona. Ova organizacija zbog svoje formalnosti bilježi pad broja turista na regati, te je zbog toga na meti kritičara.
Regata na rijeci Sani zvanično postoji tek desetu godinu, ranije je postojala Velečančanska regata koju su mještani istoimenog sela pored rijeke održavali. A onda je u Ključu formiran nadaleko poznati i uspješni Kajak kanu klub Ključ, 4K, koji je na startu okupio veliki broj volontera koji su u prvobitnom zamahu entuzijazma izgradili ogromnu gradsku plažu Alina luka koja važi za jednu od najljepših riječnih plaža u BiH. Regata pod njihovom upravom je procvjetala.
Dok Bihać ima desetak turističkih organizacija i dobro opremljenih rafting-klubova, u Ključu na Sani postoji samo ovaj jedan, kajakaški, ali kajakaši u ostalom su bili ti koji su i na rijeci Uni, u prvom redu, pokrenuli regatu. Zbog te činjenice, ključki kajakaši za vrijeme održavanja svoje regate pozajme ili zakupe veliki broj rafting-čamaca od Bišćana da bi imali dovoljno mjesta za sve učesnike.
Uporedimo li samo prošlogodišnje regate, prema ocjenama učesnika na Unskoj regati, u karavani je bilo tek nekih 40 plovila, sa nekoliko stotina učesnika, dok su na Sanskoj regati bila 124 plovila i oko 1.000 učesnika.
Naravno, Unskoj regati sreća nije bila naklonjena, pa ju je cijelo vrijeme pratila kiša. Ali tu su i drugi razlozi. Kao prvo, na rijeci Sani nema velikih slapova, izuzev brzaka kod Sokolova gotovo da je zanemariv adrenalinski element. Una zbog svoje očaravajuće ljepote i mnoštva slapova trebala bi to bolje iskoristiti kao prednost, ali činjenice govore da posjetioci, ipak, radije uživaju u opuštanju na mirnim vodama.
No to nije sve. Unska regata traje po 5-6 dana, na dugom putu od Martinbroda do Hrvatske Kostajnice, što je preambiciozno. Pet slobodnih dana malo ko sebi može da priušti, osim toga, toliko vremena na hladnoj rijeci mnogi smatraju neprivlačinim i radi vlastitog zdravlja. Na Sani, s druge strane, regata traje samo jedan dio dana, četiri najtoplija sata u danu, što je dovoljno da se uživa u kvalitetnom raftingu.
Rafting kao sport, od poslije rata, sve je popularniji u BiH. Mnogo je domaćih rijeka na kojima je ovaj sport otišao mnogo dalje nego na Uni i Sani, a jedna od takvih je i Vrbas, gdje je prije dvije godine održano Evropsko prvenstvo u raftingu. Međutim, na sportski element na Uni i Sani se ne polaže toliko truda, koliko se, prije svega, želi kreirati turistički proizvod, rafting za one koji će doći i po prvi put zaploviti u regati ili mimo nje u ljetnoj sezoni iznajmljujući usluge od brojnih klubova.
A upustiti se po prvi put na rafting je nezaboravno iskustvo. Rijeka Una je nadaleko poznata po svojoj atraktivnosti, brojni klubovi već godinama privlače turiste, a nerijetko uz iznajmljivanje čamca i opreme, za njih na kraju putovanja pripreme roštilj, pa čak i jagnje na ražnju, a bolje od toga biti i ne može.
Napravimo i tu komparaciju, sportski rafteri, takmičari, uglavnom su nabildani momci koji veslaju iz sve snage sa željom da što prije stignu na cilj, dok u drugom slučaju, posada na raft-čamcu bivaju i djevojke, žene, muškarci sa pivskim stomacima, sa kitnjastim gadžetima, sombrero šeširima, raznim zastavama (važno je biti što šareniji i originalniji), zaustavljaju se kad god požele i uživaju tokom cijele vožnje.
Na početku regate uvijek vlada haos, gdje je čamac, gdje je ekipa, pitate se šta vam nedostaje, i pred sam početak, recimo, regate na Sani, zemlja gori u rano jutro od grmljavine truba, pištaljki, baklji, galame, sve do samog starta.
A onda, kada se zaplovi, vidite kako iskusniji članovi posade vade upaljač, cigarete (i one druge) iz zapakovanih plastičnih flaša kako se ne bi skvasili u vodi, dok u mrežama iza čamca plutaju i hlade se gajbe piva.
Nećete vjerovati koliko se toga popije tokom plovidbe, stoga neću ni iznositi konkretne brojke, ali mora se navesti da svaka ozbiljnija ekipa ima jednog učesnika na kopnu, koji ih s kombijem prati, i na svakih nekoliko kilometara preuzima prazne i dodaje nove gajbe. Zbog vode, u koju se možete bućnuti po želji, a i biti poprskani i kada to najmanje želite, prosto je nemoguće se napiti a da se odmah i ne rastrijeznite.
Sanska regata, kao i Unska, ima bogat program, na svakom mostu ispod kojeg se prolazi organizuju se skokovi u vodu, na mjestima odmaranja ili na samom cilju koncerti, a posebno je lijepo kada se regata zaustavi i kada u čamcu i na vodi dobijete vrelu kafu.
Naravno da jarani sa pivskim stomacima preferiraju gotivu, ali neka vas to ne zavara jer kada stignu do brzaka, vješto se hvataju vesla i hrabro jurišaju kroz valove. Ispasti iz čamca ili se prevrnuti u zapjenušanom slapu nije greška, to je ono što se želi i takvi momenti prepričavaju se najduže.
Bišćani bijesni
Upravo je to takav ćeif, na koji ciljaju simpatični Krajišnici, bilo da su to oni ljuti sa Une ili blagi sa Sane, a rivalstvo između ove dvije regate ove godine će doživjeti svoj vrhunac.
Naime, obje regate, 40. jubilarna Unska održaće se od 13. do 15. jula, a Ključka 16. na rijeci Sani održaće se 14. jula. Preklapanje termina moglo bi se protumačiti kao želja da se potakmiče, što će se značajno osjetiti na pomanjkanju gostiju i vozila, ali iz oba tabora mogu se čuti informacije da je za ovakav termin bilo presudno pozicioniranje regate sedmicu prije ramazana.
Kao što se može zaključiti iz priloženog, ove godine skraćena je dužina i Unske regate, trajaće tri dana sa ciljem u Bosanskoj Krupi. Biće da su organizatori počeli shvatati koji je njihov hendikep.
Ukoliko i ove godine Unska regata bude imala manji broj učesnika od one na rijeci Sani, još više će se rasplamsati bijes Bišćana koji od prošle godine sakupljaju potpise da se smijeni organizator, odnosno Turistička zajednica USK-a.
Jer za turizam, sve je očiglednije, mnogo je učinkovitiji sam narod, široki osmijeh gostoprimljivih lokalaca, njihova želja da vas zadive ljepotom rijeke, impresioniraju adrenalinskim ćeifima na brzacima, da vas napuše iz plastičnih flaša i napiju iz plutajućih gajbi, i na koncu, da vas posade pored vatre na kojoj se okreće ražanj i pjevaju balade iz onog vakta. I ovog ljeta malo će se šta u BiH moći porediti sa uživanjem na regati, bilo da se odlučite za onu na Uni ili na Sani.