Sova je za jedan dio civilizacija predstavljala simbol mudrosti i budnosti (Indija, Japan, Grčka, Rim), a za neke druge simbol smrti i uništenja (Asteci, Maje, Egipat)… Sova je jedna od rijetkih ornitoloških i uopće životinjskih vrsta koje love noću… U kolokvijalnoj suvremenoj civilizacijskoj upotrebi sovama se predstavljaju noćni lovci (pratioci). Zovu ih i ušare jer dobro čuju.
Često u obavještajnim državnim, nekad i internacionalnim zajednicama pojam SOVE se simbolički koristi za službu praćenja, preventivnog nadzora i sl. . U četiri evropske države se tako i danas zovu. Prva takva služba, raspadom bivše Jugoslavije formirana je u Sloveniji i dobila ime SOVA. Slovenija se prva izdvojila i međunarodni moćnici su zaključili da je upravo prostor te države strateški važan sa ciljem nadzora prostora Balkana. Zbog toga su ovu službu u Sloveniji i prvu uspostavili, a njihove angažirane „sove“ educirali i opremili do savršenstva. Kako je broj suverenih država rastao tako su SOVE svoje komunikacijsko – informativne punktove pomjerale prema istoku. Istovremeno su slovenske SOVE zadržale najveći utjecaj i kontrolu prostora Balkana. Bili su veoma snažan kontraobavještajni punkt bivšem KOS – u koji je sve činio da ostvari utjecaj i dominaciju, i na onim prostorima koji su za projugoslavensku ideju zauvijek izgubljeni…
Medijska idila naših susjeda o tome kako je USKOK razriješio slučaj „Sanader“, potpuno je promašena. Slovenska tajna služba (SOVA), još je 2004. počela pratiti hrvatskog premijera. Hrvati su to svojevremeno i otkrili pa se digla buka u međunarodnim obavještajnim krugovima. O tome se nije govorilo u javnosti jer nisu dali Ameri i Švabe. Ni američki veleposlanik Robert Bradtke nikada nije htio priznati da je upravo od SOVA dobio dokumenta o Sanaderovim tajnim računima. Sove su snimile i Sanaderove diskretne razgovore sa naftnom (ruskom) posredničkom tvrtkom u Grosuplju, sa predstavnicima mađarskog MOLA, kompletan tok izvlačenja kuna iz državnih fondova. USKOK se tek naknadno uključio. Sove su upozorile srpske kolege i prije Đinđićeve tragedije, samo je bilo pitanje iskrenosti namjere srpske tajne službe da ga uopće zaštiti. Sove su apsolvirale i slučaj gradonačelnika Ljubljane Zorana Jovanovića, pa Janeza Janše u vezi finskog oklopnog dobavljača „Patrije“ i mita koji je tim povodom uzet… Na svu sreću Sove su apsolvirale i deset liderskih mafijaša iz Bosne i Hercegovine. O tome je njemački Spiegel već nešto nespretno objavio. A zamislite slučajnosti, da naš bilingvalni premijer H.L. nudi slovenskom ambasadoru projekat uvođenja slovenskog jezika u naše škole. Kasno, predmet je već zaključen. A i ovo što se Radončić vadi pred Amerikancima, pretvarajući sve Bosance i Hercegovce sa bradom u vehabije, neće ni njegov predmet oprati. Nisu Ameri glupi, još manje ušate SOVE…
SOVE KRAJINE
Sova, Antonjin, češki je književnik, autor novele Pohodi siromaha kojoj sam se često vraćao. Literatura socijalne tematike uvijek je bila predmetom mojih zanimanja. SOVE Krajine, i njihovu šaljivu špijunsku prvoaprilsku novelu o povratku A SDA – ovaca u SDA (ujedinjenu) nisam ni shvatio drugačije do političkim zovom i „pohodom“ u ime „siromaha“, u ime obespravljenih… Ja sam ih shvatio krajnje ozbiljno… Predstavnika „Sova“ nisu ozbiljno shvatili ni na tematskoj sjednici Skupštine USK – a posvećenoj zaslužnim populacijama. Jedino je predstavnik Sova Krajine imao snage da javno kaže ono što su drugi u kuloarima „hrabro“ šaputali…
Da je tada u vrhu SDP – a bilo razuma i da su (na brzinu) našli supstitut za Lipovaču lakše bi tad izvršili popunu Vlade i zamjenu premijera prije Komšićevog osnivačkog „frontalnog“ sabora. Nakon kojeg SDP više nije najjača parlamentarna stranka u Skupštini USK – a. Od ponedjeljka 08.04. to je SDA. Iskustvo sa strankom u stranci mi smo preživjeli, SDP teško…
Sove Krajine su pokušale biti i dobronamjerni korektiv u slučaju bužimske sage o dodjeli priznanja počasni građanin Bužima, premijeru Lipovači. Oni su jedini otvoreno i javno dobronamjerno upozorili općinsko vijeće Bužim da to ne čini, kao što su neposredno prije upozorili da se neprincipijelna koalicija u Bužimu ne uspostavlja. Danas se pokazalo koliko su bili u pravu…
Sove Krajine/ Oštro reagujemo na odluku Općinskog vijeća Bužim da Hamdija Lipovača premijer kantona bude proglašen za počasnog člana Bužima
Subota, 02 Veljača 2013 13:28 buzimljani.ba
Mi boračko udruženje za USK i Regiju Krajine oštro osuđujemo prvo kao prijedlog komisije za dodjelu općinskih javnih priznanja a potom sramotnu odluku općinskog vijeća Bužim u kojem se dodjeljuje i proglašava”Počasnim građaninom Općine Bužim“ premijer Unsko-sanskog kantona (USK), Hamdija Lipovača.
Mi u ovom udruženju odgovorno tvrdimo da ne postoji niti jedan razlog ni osnov da se dodjeli tako visoko priznanje čovjeku koji je jednostavno za vrijeme svog mandata u općini Bihać kao načelnik doveo općinu na rub srama i dubiozom sa oko 25 miliona maraka, čovjek koji je za vrijeme svog političkog mandata u trajanju od nekoliko godina po završetku sumnjivog školovanja postao među vodećim i najbogatijim ljudima kako USK tako i državi.
Mi aktivno pratimo njegov diktatorski rad u političkoj partiji SDP-a koji je ovu partiju svojim ne demokratskim sredstvima doveo na rub propasti. Naravno kako bi ukazali u javnosti na diktatorsku politiku Lipovače mi smo aktivno radili preko našeg članstva na urušavanju infrasrukture moći ove partije i njihovi svodnika koji koriste sve mehanizme kako bi ostali na poziciji diktatora, što je ovog puta slučaj i u Bužimu.
Stalni povjerenik SDP-a sama riječ govori o demokrati koji dovodi ovaj kanton u haos a narod u totalno beznađe, Nemamo riječi za korumpiranog viteza počasnog člana Bužima koji kaže: Onaj ko nevoli Republiku Srpsku ne voli ni BiH.
Nemamo riječi za viteza počasnog člana Bužima koji je podržo Fikreta Abdića u predizbornoj kampanji za Veliku Kladušu i izboru načelnika Behrića zajedno sa njegovim ministrom policije, Dok smo mi kao udruženje reagovali pokrećući tužbu u Rijeci gdje uspijevamo sa općinskom organizacijom Logoraša Fikretu Abdiću ratnom zločincu zabranati daljnje bavljenje politikom, spriječiti stvaranja haosa koje je pripremao i ulazak u Veliku Kladušu i BiH zabraniti zauvijek.
Neka Vas je, Općinsko vijeće Bužim sram i stid bilo, stidite se, i pozivamo boračke organizacije da se suprostave toj prljavoj namjeri svodnika političke partije SDP-a u općini Bužim.
Vašem počasnom članu općine Bužim kao premijeru USK dali smo deset dana da podnese ostavku u koliko ne, izlazimo na ulice Bihaća i ništa nas neće spriječiti u tome. Mi volimo svoju Krajinu i svoj kanton branili smo ga u ratu branićemo i u tzv. miru.
ljutakrajina.net
Sama inauguracija i inatno slavlje kod dodjele ovog priznanja „počasnog Bužimlije“, dodatno je svjedočila grešku ovog čina. Još veća je snažni zagrljaj ovog „grabežljivog“ socjaldemokrate po principu „svak sa svakim“ u samom središtu (poprištu) ceremonije. Lipovači je to bilo potrebno u ambijentu kulminacije istraga i afera, medijski sebe prikazati „vitezom“ projekta fiskije… To koliko je u Bužim uložio, popio je i pojeo u nekoliko izleta na Jadran. Mudrozborni premijer se zahvalio Bužimljanima koji su u njemu prepoznali državnika i ekonomistu, ultramaligne potrošnje i Janusovskoga lica… I sam se još divim tom historijskom govoru o „dvostrukoj tapiji krajišnika“. A u susjednoj Dalmaciji jača privatnu gruntovno – građevinsku tapiju. Gradeći bliskost sa informatikom i slušajući taj govor do danas sam ganut, tronuo… Emotivno posrnem kad se god na njega vratim. Najviše me zanima što će javnosti ovaj reformistički tsunami saopćiti kad orden bude vraćao, odnosno kad mu ga budu oduzimali. Kako će to podnijeti njegovi skupštinski pobočnici, osim Dolića i Šekija, i naš predsjedavajući kao glavni pronositelj SDP teza u skupštini. Na kraju, kako će ovu vijest prenijeti i protumačiti bik režimske promidžbe Safet – Sajo Hrnjica. Odvažna medijska agentica Nermina će taj čin jednostavno ignorirati po principu medijske ignorancije Bihaća i Sanskog Mosta.
Nesputani idolpoklonik Hamdijinog kulta Šefik – Šeki Veladžić, jednostavno se nije mogao suzdržati od dodjele ovog ordena. On po pravilu uvijek otvori i srce i dušu spram istine o svome premijeru koju više ni SDP – ovci ne brane. Do komediografskih razmjera lojalnost premijeru neopterećeno ispoljava i naš revolveraški lingvokroatizirani desperados iz Kladuše Ismet Dolić (DNZ). On revolver na skupštine ne nosi zbog obrane sebe od drugih, nego kao prijetnju onima koji bi se pokušali mimo njega zavući premijeru. On je uz Šekija zadnja linija obrane premijera… Nije to više ni naš legendarni Nero, provjerena sluga SDP – režima… Šeki je u svakom slučaju nakon saveza sa DNZ – om, nezaustavljiv „pobjednik“ izbora u Bužimu. I Bužim je suradnju Šekija sa skupštinskim kolegama iz DNZ – a dočekao sa olakšanjem. Na svu sreću on se sa mojim kolegom Kadićem u skupštini prestao takmičiti u snazi glasa, principom da je u pravu onaj ko se jače dere… Glas mu je na zadnjoj skupštini utiho… Plah je, do maćuhinske nježnosti…
KONDOMSKI ISPAD
Tko god danas svoju političku karijeru (i svoje stranke) bude temeljio na suradnji s Lipovačom, taj se beznadno uvukao u vlastito propadanje, a samo oni koji se od njega počnu prepoznatljivo udaljavati imaju šansu rehabilitacije… Od njegovog i autoriteta SDP – a još je jedino ostalo prostora za ove moje kolumnističke burleske… To su shvatili, vjerujem iskreno u A SDA… Nije Cazinu ni na kraj pameti palo bilo kakav orden premijeru dodjeljivati… Podeblja kap u čaši Hozanovog strpljenja prelivena je vađenjem na račun A SDA u slučaju slovenske sportske „prostitucije“. Od Makro – domaćina u Portorožu premijer je sasvim otvoreno zatražio da se cijeli slučaj tovari Cazinjanima. Cazinjani nisu bili kupci seta od 10 kondoma. Tovareno im je i 1950., imaju fala Bogu leđa… Konspirativni kondomski ispad, prešao je šengensku granicu, u nadležnosti je SOVA… Dobre su ove „noćne ptice“, Sove su mrak…
Ne pripadam novinarskom cehu, ali imam osjećaj da su novinari u Hamdijinom slučaju „nanjušili krv“ i da će on veoma skoro biti prava senzacija… Prepoznao je to i Radončić kad mu je u subotu ustupio stranicu svoga batinaško – kosovskog dnevnog lista. Već sam negdje zapisao kako između njega i mene postoji profilacijsko – književnička bliskost, kako je on moj kolega sa faksa, i kako mu je drama imanentna. Iznenadio me je dnevničkom prozom (novelistikom). Od njegovog impresionističkog dnevnika iz dana u dan samo je raskošnija stvarnost i šteta je što nam nije opisao razbijanje civilnozaštitnog džipa (po drugi put). Vapeći za popularnošću unosi nam u ovaj ultratrivijalni novelistički dnevnik priču o supruzi i „dvojkama“. Ne želim se uopće naguravati u bilo čiji privatni život, to su meni lično radili zluradi voajeri iz Avaza i 60 minuta. Takav koncept novinarstva s indignacijom odbijam. Međutim, naš premijer na dnu racia poput uspaničenog maloumnika misli, kako bi mu ova živopisna porodična idila trebala omogućiti da neometano uživa u svome financijskom i nekretninskom raju, na grbači krajišnika (Bišćana) stečenoj.
Pokušaj skretanja javne pažnje, sa očekivanog podizanja optužnice za korupciju i teški kriminal, je svakako i pritisak na novinare i portale koji su se odvažili pisati i prenositi istinu o našem kradopeovcu. Nakon što mene lično nije fascinirao svojim nesuvislim prijetnjama i skrivanjima iza pravosuđa odlučio je batinu okrenuti prema novinarima i portalima… Tu prije svih mislim na portal inmedia.ba i ljutakrajina.net, koje je premijer lažno opanjkao Vijeću za štampu. Poseban su problem telefonske i direktne otvorene prijetnje koje me i kao političara i kao čovjeka vrijeđaju. Mislio sam ipak, da je to vrijeme iza nas. Kada je moj skupštinski kolega Nermin Bećirbegović zapucao glavom mladog sanskog kolumnistu i pripravnika gradske biblioteke gdje je isti (Nermin) o sebi snimao predizborni spot, mislio sam i nadao se da je to incident. Nažalost, sada vidim da je to koncept. Izuzev portala KIP i mojusk.ba, nisam ni sa kim razgovarao o objavljivanju mojih kolumni. I javno molim sve one kojima ovi moji zapisi stvaraju neugodnosti da ih prestanu objavljivati. Obećanih 100 će biti javnosti dostupno, pa makar i na lecima štampanim u privatnoj režiji… Premijer, naravno u međunožju nema ono što imaju „frajeri“ da bi se upustio u otvorenu javnu polemiku. Barem je toliko „inteligentan“ da je svjestan da u javnoj polemici po pravilu kraći kraj uvijek izvuče kraća pamet. Zato se i fatio „batine“… Pritišće sa svih strana, najavljuje i privođenja…
Premijerovo pismo Vijeću za štampu i online medije indikativno je za njegovo stanje. Njega je očito uhvatila panika i svakim danom je svjesniji da bi u konačnici mogao ispuniti društveni ambijent Zenice ili Foče… Tipovima s takvim stanjem svijesti jedino se i može pomoći takvim sankcijama. Bilo kakve druge civilizacijske pouke za njega su neučinkovite. Umjesto da shvati realnost buduće pozicije lica sa tjeralice, on sebe i dalje doživljava političkom zvijezdom (lice sa naslovnice). Zbog toga ni ne podnosi drugačiju sliku u javnosti o sebi, osim ove pozitivne, krivotvorene. Sve će učiniti da sebe prikaže žrtvom medijskog progona grupe dječaka iz Sanskog Mosta i „ljutitih Krajišnika“ (bivših pripadnika A BiH). Ova su dva portala postali nacionalna opasnost za državu, partiju, za lidera…
Travarsko orijentirani veseljak i prigodničarsko – uskršnji pomazanik i „isusolog“ iz svoje „Male klinike“ (kabinetske) u Bihaću na sve je spreman u zaštiti poretka. Kažnjivo je, bez premca, karikirati ovu našu „staljinističku“ ikonu. Dirati njega udar je na Ustav, a zna se kako su prošli cazinjani koji su 1950. udarili na ustavni poredak. Situacija je hiperozbiljna. Osjetiće pravnu državu ovi otkačeni sanski portalisti direktno na biciklističkim ventilima, neko će im ih diskretno povaditi… Možda im otmu i rusake u kojima su im matere u novinama zamotavale pogačinu šnitu tanko namazane argeta – paštete. Zaslužili su… Nisu imali ni trunke medijske etike kad su se odvažili objavljivati bilo što protiv našeg „senzacionalnog“ premijera pred kojim svi drugi portali ničice padaju. A neki bogami i lijepi para dobiju iz budžeta, da senzacionalno ćute…
Nastavlja se…
P.S. Vjerujem da je i vas kao i mene dirnula priča kolegice Mire Ljubijankić o budućem zeničkom sustanaru. Njezin ingeniozni nastup teoretičara i zagovornika Hamdinog režima, situira je u promicatelja ideja informativnog mraka iz cazinskih pedesetih. Nakon ovog intervjua ni u Krajini, a ni u BiH ništa neće biti isto… Na horizontu se nazire veliki uspjeh SDP – ovih „pet politika“, za koje sama reče da se još nisu počeli ni provoditi, a treća godina mandata… Pa kad će?!
Poštovani čitaoci ovih mojih serijalnih osvrta, nisam zaboravio obavezu najavljenih analiza fanatičnih graditeljskih intervencija koje su Hamdiji Lipovači i njegovim kumovima donijele ekonomski procvat, a Bihaću budžetsku pustoš i urbanistički nered. To je svakako tema mojih budućih sveobuhvatnih analiza. Međutim, u okolnostima pritiska na dobroćudne portaliste, i sram koji me samog obuzima zbog činjenice da su uopće takvi ljudi na važnim funkcijama, odlučio sam provjeriti vašu volju i raspoloženje da dalje pratite i čitate ove moje deprimirajuće zapise. A naredni će zaista biti teški. Odluku o svemu tome ćete donijeti vi…
U povodu odluke o nastavku kolumnističkih zapisa autor će održati u petak, u ranu zoru konferenciju za novinare… O mjestu i vremenu konferencije, u cilju konspirativnosti i „sigurnosti“ nećete imati nikakvih informacija. Svakako ćete u petak nakon vremenske prognoze imati priliku vidjeti ili čuti moje obraćanje… Stvar je, zaista, ozbiljna i molim vas za razumijevanje…
Piše: Asim Kamber
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala inmedia.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal inmedia.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja.