Kada je prije nekoliko godina, kako bi to pojedini filmsko – debelocrijevni bh.radnici kazali, “divna beogradska publika” isjekla, ispljuvala, našutala i granatirala Bh.Fanaticose gađajući ih arsenalom od stolica i palica pa sve do topovskih udara, tada su “Bh.Zmajevi” nijemo posmatrali “spektakl” srbijansko – arkanovske horde kako kasape na stotine njihovih državljana dok se oni, u to isto vrijeme, našutavaju s loptom izigravajući “prave profesionalce” sa, doduše, tipičnim balilukom zasnovanim na principu – radi bližnjem mome šta god hoćeš, samo moju guzicu ne diraj.
Sinoćna fudbalska utakmica Srbija – Albanija bila je, pored ostalog, podijum za dvije nacionalne lekcije koje je Bošnjacima potrebno očitati svakih šest mjeseci jer je zaborav, a ne fudbal, naš nacionalni sport broj jedan. Prvo, Bošnjaci su na djelu vidjeli kako se treba i mora boriti za sopstvenu državu i njenu zastavu u sred Beograda, pred 70.000 srbijanaca!
Dvadesetak igrača fudbalske reprezentacije Albanije odbranilo je čast sopstvene zemlje – igrački nisu poniženi a test iz nacionalnog ponosa i patriotskog dostojanstva položili su bez greške. 70.000 srbijanaca, na stotine policajaca i žandarma i petdesetak pripadnika fudbalske selekcije Srbije nije uspjelo preoteti albansku zastavu od nekolicine albanskih fudbalera koji su se, braneći nacionalnu čast, potukli sa svakim ko je njihovu zastavu htio preoteti i tako ih poniziti.
 |
| Radovan Karadžić, crnogorac sa Durmitora bio je prijeratna sarajevska raja dok njegovim žrtvama, srebreničanima, sandžaklijama, podrinjcima, krajišnicima mnogi još uvijek taj status ne priznaju – eto to smo “mi”, Bošnjaci… |
Drugo, mnogobrojni Bošnjaci koji još uvijek gaje iluzije o tome kako se srbijanska nacionalna pamet, spram Bošnjaka i generalno Muslimana, “odjednom” promijenila mogli su i sinoć uvidjeti kako izgleda realan odnos Srbije prema onima koji su drugačiji od Srba i Srbije jer da su srbijanski navijači sinoć imali puške i noževe, slobodno ste onaj isti izraz nasilja i žučnih lica mogli primjeniti i na pomagače Ratka Mladića netom prije izvršenja genocida u Srebrenici.
Bošnjaci su sebi dopustili krst iznad Mostara, šahovnice na sred ulaza u Mostar, krst iznad Sarajeva, bombardovanje džamija jedno u mjesec – dva, crkvu poviše Potočara, crkvu u avliji Orlovića, višestruko ponižavanje bh.zastave i još je samo preostalo da nam u sred Sarajeva puste pet – šest hiljada svinja da se, onako, rastrče i pokažu nam koliki smo nacionalno – patriotski beskičmenjaci jer narod koji pored svojih realnih heroja, onih koji su branili i brane državno i nacionalno dostojanstvo posljednjih dvadesetak godina, izaberu sebi za predsjednika onoga koji je rat proveo u sakou i cipelama, te onoga koji je spavao u trezoru, očito nije zaslužio ništa bolje od onoga što mu se dešava.
Očito nije slučajno da se u Bosni i Hercegovini svakih četiri – pet decenija ponavlja genocid, gotovo na istim mjestima, i očito neće biti nikakvo iznenađenje kada se takvom narodu, koji ponižava sam sebe, kroz koju deceniju ponovo pojavi neki novi Radovan sa nožem u ustima i šubarom na glavi. A hoće. Tada više neće imati ko da brani državu i njen ponos jer ste, u međuvremenu, gotovo sve svoje heroje izdali a to se, kad – tad, plaća…
Semir Halilović
Sarajevo, 15.10.2014.
KOMENTARI