U VRIJEME dok diljem HNL-a nisu bili postavljeni novi, hibridni travnjaci, koji su zamijenili blatnjave kaljuže po kojima su se igrale utakmice, a liga brojala 12 ili 16 klubova uz ligu za prvaka i ligu za bedaka, zimska pauza u domaćem nogometu trajala je tri mjeseca.
Jesenski dio prvenstva završavao je početkom prosinca, a sezona bi se nastavila negdje polovicom veljače. U tom periodu po čitavoj hrvatskoj igrali bi se brojni malonogometni turniri, od kojih je svakako najpoznatija Kutija šibica, a neke europske lige, poput Austrije, Češke i Njemačke, imale su dvoranska prvenstva prvoligaških i drugoligaških klubova
Prvo dvoransko prvenstvo igralo se u sezoni 2005./2006., odmah nakon završetka jesenskog dijela prvenstva, a na parketu Doma sportova osvojio ga je pomalo iznenađujuće Zagreb. No, momčad Mile Petkovića pregazila je konkurenciju u skupini (Hajduk, Rijeka, Inter, Osijek) i onda u drugom krugu u borbi s Dinamom, Interom, Kamen Ingradom, Slavenom i Osijekom došla do titule.
Uz nekoliko starijih igrača, poput golmana Vladimira Balića, mladi Drago Gabrić, Mario Tičinović, Marin Tomasov, Senijad Ibričić i ostali igrali su odlično i, kako je turnir odmicao, postajali su sve bolji.
“Došli smo s jako mladom ekipom jer klub nije previše želio riskirati glavne igrače. Ja, Ibričić, Tomasov i ostali bili smo stvarno strašni, sve smo živo dobili u skupini. Ja sam sebe na tom Dvoranskom u Zagrebu promovirao. Trener je bio Zoran Vulić kod kojeg sam igrao uglavnom po deset minuta u HNL-u. No, na tom turniru sam zabio jedno pet, šest golova i nametnuo sam se. Čak je i Ćiro rekao da je onaj mali Gabrić kao Messi. Za nas mlade igrače to je bila super promocija”, priča Drago Gabrić.
Hajduk je pobijedio i ušao u finale u kojem je boljim izvođenjem penala pobijedio Zagreb i spriječio ga da i treći put zaredom osvoji naslov najbolje haklerske momčadi HNL-a
U Zadru je baš bio pakao. Četiri navijačke skupine su u jednom trenutku bile u dvorani, bilo je baš vatreno. Ja sam na tom turniru bio proglašen za najboljeg igrača, a bio sam i kapetan i Dvoransko će mi uvijek biti u lijepom sjećanju. Ibričić je igrao odlično na tim turnirima, a pamtim i Lovrena, koji je išao uvijek sto posto, te Badelja, koji je bio baš odličan malonogometaš”, kaže Gabrić.
KOMENTARI