Firme koje su u Grupaciji Klas, Sarajevska pivara i MIMS Sarajevo godinama su predmet napada Dnevnog avaza, koji o ovim firmama intenzivno piše brojne neistine, javnosti daje pogrešnu sliku poslovanja, te stvari predstavlja na najtragičniji način. To je bio i razlog da Koordinacija sindikata Klasa, Sarajevske pivare i MIMS-a, koja je u sastavu Samostalnog sindikata PPDIVUTBiH, sazove jučerašnju konferencije za novinare, na kojoj su se pojavila i dva novinara Dnevnog avaza.
Novinari ove medijske kuće bili su uvjereni da neće biti pušteni u zgradu Klasa, u kojoj se održavala konferencija, ali pošto je njihov ulazak prošao bez problema, odlučili su da njihovo prisustvo ne prođe neprimijećeno. Po završetku konferencije, postavili su pitanje šta je sa 75 miliona maraka koje je grupacija dobila od Razvojne banke, na šta je Nazif Branković, direktor Sarajevske pivare, odgovorio:
– Vi znate šta ja mislim i vi ćete, siguran sam, napisati svoje bez obzira na ono šta ću ja kazati, nakon čega je generalni direktor MIMS-a Mujo Selimović ustao i pojasnio novinarima Avaza kako se ne radi o cifri od 75 miliona maraka, mada bi, kako je rekao, bio sretan da su u pravu.
Selimović im je preporučio da odu u Razvojnu banku i raspitaju se, te da ne iznose neistine bez dokaza.
Investirano 430 miliona KM
– Neka vas bude sramota zbog onoga što ste radili zadnjih godina. Lažete ponovo, nije tačno da smo dobili 75 miliona od Razvojne banke. Klas trenutno u Razvojnoj banci ima 4-5 miliona kredita i taj kredit je iskorišten za finansiranje kupovine pšenice, kazao je on.
Od 2004. godine Sarajevska pivara, Klas i MIMS uplatili su državi 597.082.355 KM poreza, što indirektnih, tako i direktnih, kazao je Branković, dodajući kako je u istom periodu, od 2004. do 2012. godine, investirano 430.042.028 maraka i da je na kraju 2012. zaposlen 2.461 radnik, i to bez radnika koji rade u Libiji, Hrvatskoj i Srbiji.
– Namjerno nije uzet period od rata pa naovamo, a kad bi se uzeo, cifra plaćenih poreza bi bila daleko veća. Ova grupa je potpisala i sporazume sa poreskim upravama Federacije i sa Upravom za indirektno oporezivanje BiH, za neplaćeni dio poreza gdje se plaćaju kamate od 0,04 posto dnevno ili Upravi za indirektno oporezivanje 0,06 posto dnevno, odnosno na godišnjem nivou 14 i 21,9 posto uz obezbjeđenje plaćanja garancijom ili upisom hipoteke na iznos sporazumom. Grupacija ne bježi od plaćanja svojih obaveza, već ih želi regulisati i platiti i zato plaća ovako visoku cijenu, poručio je Branković.
Od 2004. godine u ekspanziju i razvoj ove grupe uloženo je 430 miliona maraka, i sva sredstva koja su korištena od kredita vraćaju se i plaćaju kamate čiji je iznos u ovom periodu preko 140 miliona maraka.
– Porodica Selimović na svoja lična primanja plaća i platila je preko 1,7 miliona poreza. Ako bi se uzeo i dio koji je obavezan na platu, koji se plaća putem pravnog lica, onda bi taj iznos bio daleko veći. Postavljam samo pitanje koliko su vlasnik ili vlasnica Dnevnog avaza do sada platili poreza na svoja lična primanja, kazao je Branković.
Predstavnici sindikata firmi koje su u Grupaciji, ali i onih koje nisu, podržale su Selimovića i Brankovića, te poručili kako su spremni da se zajedno bore za svoja prava i svoja radna mjesta, koja ovakvim pisanjima Avaz ugrožava.
– Mi smo u sindikatu duže vremena procjenjivali kojim se metodama početi braniti od napada od dnevnog lista Avaz. Već duže vrijeme raspravljamo kako i na koji način javnosti dati predstavu o stanju firmi unutar ove grupacije. Očito je javnost prilično dezinformisana jer je imala samo jedan kanal, kazao je Mehmed Avdagić, predsjednik Samostalnog sindikata PPDIVUTBiH.
Avdagić je istakao kako su pozvali novinare kako bi ih zamolili da se počne pisati istina, da se javno mnijenje informiše o stvarnom stanju. Situacija zasigurno, dodao je on, jeste teška, ali ona je odraz stanja u državi i okruženju.
– Daleko težih situacija imamo, ali o njima se ne piše. Nismo se mogli više povlačiti i biti samo posmatrači, plaćamo visoku cijenu, hiljadu radnih mjesta je izgubljeno. Morali smo izaći u javnost da se kao radnici i sindikat borimo za svoja radna mjesta kako ne bismo doživjeli sudbinu radnika koji su, nažalost, morali otići jer je bilo toliko pritisaka da neke djelatnosti nisu mogle da opstanu, dodao je Avdagić.
Avdagić je sa razlogom iskazao zabrinutost jer, u slučaju da se nastavi ovakva politika i ovakvi pritisci, postavlja se pitanje šta to čeka ovu grupaciju do kraja ove ili početkom iduće godine.
Posljednja dešavanja u Klasu, objasnila je sindikalna povjerenica sindikalne organizacije Klasa Aida Jarebica, nisu vezana za ekonomsku situaciju, nego isključivo za višegodišnju medijsku kampanju koju vodi Dnevni avaz, a koji svojim pisanjem poziva radnike na uništavanje firme koja 111 godina egzistira na ovim prostorima i koja zapošljava 905 ljudi i čini sve napore da bi se taj broj, i pored krize, održao. Naime, u nedavnom okupljanju grupe zaposlenika Klasa primijećen je određen broj lica koja nisu uposlenici Klasa i koja su očigledno imala namjeru da izazovu haos kako bi došlo do prekida proizvodnje.
– Uprkos svemu, proizvodnja nijednog trenutka nije zaustavljena i mi, zaposlenici Klasa, činićemo i ubuduće sve da se to nikad ne desi. Svjesni smo namjera pisanja Avaza, ali smo isto tako odlučni da sačuvamo svoja radna mjesta, poručila je Jarebica.
Napad sa svih strana
Gradačačka firma Vegafruit nedavno je, također, imala problema koji su rezultat političkih pritisaka i nerazumnosti lokalne zajednice, zbog čega je ova firma bila prinuđena da zatvori pogon u Maloj Brijesnici u Doboj-Istoku. Posljedica toga je, kako je kazala sindikalna povjerenica Vegafruita Amira Hrustić, gubitak posla za 200 radnika i 200 kooperanata koji su direktno zavisili od Vegafruita.
– Sa svih strana nas napadaju, svojim lažima nastoje da obezvrijede nas, naše mašine i naš rad. Mi smo firma koja ima problema, što je normalno, ali sve te probleme rješavamo sami. Nikada niko od državnih predstavnika nije došao da nas pita kako smo, a kamoli imamo li kakav problem. Došli smo u situaciju da treba da dokazujemo šta je istina, a šta laž Dnevnog avaza. Nama to ne treba. Mi hoćemo da radimo i zaradimo svoje plate i da opstanu naše firme, kazala je Hafiza Čardaklija, predstavnica Sindikalnog odbora Sprinda.
Čardaklija je podsjetila kako je Sprind firma koja je u ratu prehranjivala ovaj grad i narod, te iste one koji ih sada napadaju. Sprind su, istakla je ona, radnici sami poslije rata podigli iz pepela, ali danas traže pomoć Vlade kako bi mogli nastaviti sa radom jer, u suprotnom, vrlo brzo će radnici postati socijalni slučajevi, teret i briga istoj toj vladi od koje traže pomoć.
KOMENTARI