Prije tri godine našla sam prelatko malo stvorenje na cesti. Mali mješanac koji je bio toliko jadan da su mi suze krenule.
Nikada nisam imala kućnog ljubimca, a i stan mi je toliko mali. Treba se brinuti za njega. Bilo je ili da pozovem nekoga za udomljavanje ili da ga uzmem. I odlučila sam ga uzeti. Morala sam nešto napraviti. Rekla sam pokušat ću pa što bude. To je bila ono trenutna odluka. I vjerujte mi to mi je najbolja odluka u životu.
Zna životinja kada je prema njemu netko dobar pa onda vrati na isti način. I prije tačno dvije godine je on meni spasio život. Negdje oko 3 ujutro krenuo je požar u mojem stanu. Ništa nisam osjetila. Ama baš ništa. Niti dim, niti toplinu. Jednino što sam čula je bilo njegovo lajanje pokraj mene.
Vjerujte mi da me nije probudio ne znam da li bi se izvukla. Bilo je dosta strašno jer je dim bio posvuda. To slatko stvorenje me je spasilo. Spasilo moj život. Kad smo izašli iz tog stana toliko sam ga snažno zagrlila i rekla mu veliko hvala. Spasio mi je život kako sam ja i njemu.
Makar je životinja sve razumiju što im kažete. Vole vas i nikada vas neće ostaviti. Zato ako ikada imate mogućnost pomoći životinjici, napravite. Bit će vam zahvalne za cijeli život.
KOMENTARI