Izuzetan senzibilitet u Avazu demonstrirao je bošnjački satrap kroz hijenolešinarske osvrte na svoje narušenog zdravlja, bolesne političke konkurente. “Kod Tihića se pojavili recidivi ranije operiranog karcinoma na debelom crijevu i on sada ima teške probleme s plućima i nogom… Ovakvo zdravstveno stanje, otvorilo borbe za potencijalnog nasljednika unutar SDA…” (Dnevni avaz, 26.07.2011.)
Predsjednik SDA ponovo se bori s karcinomom:
Tihić opet bolestan, počele borbe za nasljednika!
Tri frakcije žele fotelju • Svi računaju na zauzimanje pozicija poslije Tihića, kaže Bičakčić
Autor F. VELE | Objavljeno 26.07.2011. u 06:08
Tihić i Sarajlić: Jedan odlazi, drugi dolazi?
Kako saznaje “Dnevi avaz” iz vrha SDA i od više medicinskih eksperata, zdravstveno stanje predsjednika SDA Sulejmana Tihića u posljednje vrijeme se, nažalost, ozbiljno pogoršalo.
Testovi i pretrage
Prema našim izvorima, nedavni medicinski testovi i pretrage govore da su se kod Tihića pojavili recidivi ranije operiranog karcinoma na debelom crijevu i da on sada ima teške probleme s plućima i nogom. Ovakvo zdravstveno stanje, saznajemo, svom žestinom je otvorilo borbe za potencijalnog nasljednika unutar SDA. Uz člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića i njegove snažne frakcije u SDA, kao nasljednici se spominju rivalske ekipe okupljene oko aktuelnog zamjenika predsjednika stranke Asima Sarajlića te ljudi ujedinjeni oko potpredsjednika Adila Osmanovića i Šemsudina Šemse Mehmedovića, odnosno predsjednika Grupe za sigurnosnu politiku u Savjetu SDA i bivšeg šefa AID-a Bakira Alispahića.
Kada danas, sa vremenske distance, analiziram specijalno impresivan broj (preko trideset) tekstova novinara Avaza u kojima se tretiraju “bolesti” političkih konkurenata, nikako mi nije jasna granica etičkog debakla ovog verbalnog atentatora, nesvršenog srednjoškolca i divljaka iz Gusinja. Očevid u jezični idiom i vještinu slaganja, sintaksu ovih rečenica prevazilazi i pragmatičnost dostojanstva novinarsko – negativističkog mišljenja, ma kakvo bilo. Po prvi put i autor nije kadar naći semantički adekvat ovim jezičnim “fuj” – rekvizitima Dnevnog avaza. Eksploatirati bolest političkog konkurenta kako bi ostvario naklonost biračkog tijela apsurd je nad apsurdima. Sa podnaslovom “Jedan odlazi, drugi dolazi” avazovski razdragani novinarski mrtvozornik Faruk Vele samo još Fatihu nije proučio… Dok Suljo leži u Ljubljani i čeka operaciju, Radončić “karcinomski” narativno ubrzava politički sukob u SDA. S progresijom Suljine bolesti rast će interes za SBB… Uljuđeni evropski demokrati u okolnostima bolesti obiđu svog političkog konkurenta. Hamdija Lipovača, naš Premijer, u više je navrata posjetio našeg predsjednika, što je svakako primjerena građanska gesta. Zato, mi iz SDA bez ikakve zadrške, branimo našeg premijera, iako ga ovi njegovi iz SDP-a uporno, a kako kažu zbog teških pronevjera i korupcije smjenjuju… Dokle, ne znamo?! Represija pisanja uz stalno škakljanje senzacija u odjeći šarenog clownskog samodopadnog ruha, u ovom slučaju bolesnih političkih konkurenata, je zaista prešla granicu ukusa i uličarske retoričke škole. Samo zorno dokazuje anticivilizacijski mentalitet gusinjskog eskapiste, koji svoj estradni azil u glavnom gradu koristi za poticanje mržnje i osvetoljubivosti, bez roka trajanja. Ja ga, a vjerujem i većina nas iz SDA zbog svega toga nećemo mrziti… Mržnja zasljepljuje i nije u programskim načelima naše stranke… Etički kodeks novinara Crne Gore, precizno u načelu 8., stavu (g) određuje: “Fizičke ili mentalne bolesti, kao i povrede, pripadaju sferi privatnosti pogođenih osoba. Iz obzira prema takvim osobama i članovima njihovih porodica, u takvim slučajevima mediji ne trebaju objavljivati imena i fotografije, i treba da izbjegavaju omalovažavajuće izraze da bi opisali bolest i patnju.” A naš vrli tarifno – verbalni atentator je rodom iz Crne Gore (u kojoj ovo načelo nikad nije prekršeno, barem autoru nije poznato). Samo što nije napravio plakat bolesnog Sulje sa porukom: što Sulji gore, nama u „budućnosti“ bolje… Što Suljo bolesniji, to Fahro radosniji…
Kasapin naš, i naše djece!
Kad sam pomislio da SBB (Stranka za bolju “bijedu”), ne može niže pasti, oni su me nanovo iznenadili. Nikada nisam ni u primislima vjerovao da će za avazovsko – novinarsku poslasticu, nakon inkriminacije političkih konkurenata, stranaka, bolesnih, žena, tradicije, mrtvih, kolumnista, na red doći i djeca… Poštujući Kodeks časti BH novinara i stroge odredbe o zaštiti identiteta djece, imena u preko dvadeset evidentiranih tekstova o djeci i uglednim ženama neću spominjati. U članu 16., stav 3. ovog kodeksa istaknuto je da se: “Posebna pozornost i odgovornost zahtjeva kod izvještaja o ….. djeci i maloljetnicima…” U članu 11. (poglavlje Zaštite djece i maloljetnika) Kodeksa za štampu Bosne i Hercegovine u stavu 1. se jasno kaže: “U tretiranju djece i maloljetnika novinari su dužni krajnje obazrivo postupati, poštujući dobre običaje i konvenciju o pravima djeteta, polazeći od interesa djeteta”. U stavu 5. još decidnije: “Novine i periodična izdanja ne smiju ni pod kakvim okolnostima identifikovati djecu mlađu od 15 godina koja su umiješana u kriminalne slučajeve kao svjedoci i optuženi”. Porodični zakon u posebnom poglavlju C (članovi od 124. do 149.), tretiraju prava i dužnosti roditelja i djece. Član 124., stav 3. kaže: “Dijete ima pravo na zaštitu od nezakonitog miješanja u njegovu privatnost i porodicu”. Član 125., stav 2. kaže: “Dijete ima pravo na zaštitu svojih prava pred nadležnim organom”. Konvencija o pravima djeteta, koju je usvojila Generalna skupština UN 20. novembra 1989. i koju su ratifikovale 192 zemlje u 54 člana, precizno štiti svu djecu majke zemlje. Nažalost, jedini to pravo zaštite djece i ove konvencije ne uživaju djeca Bošnjaka u Bosni i Hercegovini, zahvaljujući surovom došljaku sa “crnih planina” u janjećoj koži. Član 16., stav 1. i 2. ove obavezujuće konvencije je nedvosmislen: “Ni jedno dijete ne smije biti izloženo samovoljnom ili nezakonitom miješanju u njegov privatni i obiteljski život, dom ili ličnu prepisku, kao ni nezakonitim napadima na njegovu čast i ugled”. “Dijete ima pravo na zaštitu zakona od takvog miješanja i napada.” To što su moga sina “čejrečili” u paketu sa mnom i nekako je shvatljivo, punoljetan je, pametan i borben, pa nek se brani. Nije život ni babu mazio… Međutim, kad u Avazu 16.10.2010. na naslovnici osvane nedužno 12 – godišnje dijete iz našeg susjedstva. Na naslovnici, suprotno svim kodeksima, konvencijama i zakonima, imenom i prezimenom… normalan čovjek ipak zašuti… I ne znam je li potreban ikakav komentar?! Obloporan kakav jesam, mogu da “svarim” naslovnice koje mene imaju na repertoaru i da živim s njima mada mi, kao svakom čovjeku koji istinu drži za svetinju stvaraju mučninu u stomaku. Međutim, zastraši me i sama pomisao na muku dječaka koji sutradan (dan poslije naslovnice), sa školskom torbom na leđima i izvjesnom duševnom boli i traumom treba izaći na ulicu i ući u razred. I treba li tu ikakav komentar?! A novinar – autor u potpisu sa inicijalima (i to lažnim), valjda i sam svjestan amoralnosti onoga što čini. I onda na sve to, “kasapin” naš i naše djece lično zabrani objavljivanje ispravke izražavanja – demant, koji su u ime malodobnog djeteta uputili roditelji, bez obzira što je u skladu sa članom 8. Zakona o zaštiti od klevete. I gdje je tu na kraju granica ljudske oholosti i zloće. I zaista, jesu li “predsjedničke fotelje”,“neboderi”, “konta”, “hoteli”, vrijedniji od djetinjstva i sreće naše djece, pa ma čija bila?! I ko meni lično može garantirati da i moja dvogodišnja unuka neće sutra osvanuti na naslovnici Avaza, pod izgovorom kako je u vrtiću agresivno SDA-ovski nasrnula na dječaka koji je roditeljski SBB-ovac ili SDP-ovac i otela mu lizalo…
Balvani iz Avaz
Svoje pretke nikada ne trebamo i ne smijemo motriti iz aspekta materijalnog naslijeđa koje su nam ostavili. Svoje potomstvo još manje treba cijeniti po onome što ćemo mi ostaviti njima, bilo na računima ili “neboderima”. Ali se nikako ne smijemo pomiriti da im u naslijeđe ostavimo strah, teror i laž kao ideal življenja… To nam ni preci ne bi oprostili… Popularna enciklopedija, u izdanju BIGZ-a u Beogradu, augusta 1976. godine, na stranici 564., donijela je “originalno” tumačenje pojma kodeks. Izvorno etimološki latinska riječ kodeks prvobitno je značila “trupac”. Kodeks je u svakom slučaju u današnjem vaktu skup načela o pristojnom i profesionalnom ponašanju. Hoće li ovi “balvani” iz Avaza sve ovo shvatiti i u konačnici prihvatiti sasvim dobronamjernom društvenom refleksijom na ono što čine?! Ili neće… Teško, nažalost… Kodeks, ma šta etimonski značio, ne živi u Avazu… Dobri naš stari Marx je u Kapitalu zapisao: “Oni to ne znaju, ali to čine…”
“Oprosti im bože, ne znaju što čine…”