U jezičkoj i sadržajnoj analizi pisanja Avaza, koju je javnosti svojom knjigom ponudio Asim Kamber, izdvaja se, na drugom mjestu “negativaca” Sulejman Tihić. Bakir Izetbegović bi ovim tempom mogao da dostigne Tihića po broju negativnih priloga u Avazu za tri godine, a Lagumdžiju tek za pet godina. Slučaj Vahida Heće pokazuje kako su Avazovi napadi bili vezani za interese naručioca: Hećo je napadan više nego svi preostali ministri u Vladi FBiH zajedno.
»Prostorom negativiteta koji zauzima u Avazu, Tihić se nalazi na stabilnoj drugoj poziciji sa 17% od ukupnog staničnog prostora koji zauzimaju liderski negativci. Fahrudin Radončić, u intervjuu sa samim sobom 29. septembra 2006. godine Tihiću najviše zamjera što od SDA “pravi novi komunistički brlog, kome najviše smetaju Bošnjaci” Ovome principijelnom lešinarskom “antikomunisti” uopće ne smeta današnja njegova “hrpa” sa Lagumdžijom… S obzirom na Lagumdžijinu renesansu avazovskog pozitiviteta, Tihić još uvijek ima šansi zauzeti prvu poziciju količine staničnog negativiteta.
Ukoliko bi Bakir Izetbegović u Avazu imao dinamiku tretmana kako se za sada odvija, on bi u svega 3 godine mogao prestići Tihića, a za 5 godina i samog Lagumdžiju. Ishod je zaista neizvjestan, a bilo što ozbiljno predviđati je teško, posebno glede neizvjesnosti mogućih “pozitivnih” faza. I ko to može tvrditi da i lideri SDA ne mogu poput najvećeg avazovskog negativca Lagumdžije sutra biti pozitivci. I šta ako se Radončić sutra odluči na sličan graditeljski pothvat? Poput “nebodera”? Iako bi to i u slučaju pozitivne faze Sulejmana Tihića i Bakira Izetbegovića bio ogroman javni šamar samom Radončiću.