Unske lađe plove i Temzom u Londonu, a pravi ih majstor po zanimanju pekar

„Svako mjesto na rijeci Uni, od Martin Broda pa do Bosanskog Novog, ima svoj model lađe i svi kažu da je njihova najljepša. Zar krajiška ljepotica Una ne zaslužuje imati lađu najboljih crta. Izabrati najljepšu unsku lađu vam je kao kad birate ljepoticu BiH. Sve su lijepe, ali jedna je ipak najljepša. A ja sam Krupljanin i što da vam kažem: za nas je unska lađa ljepotica  svijeta“, šali se Bužimkić.

Koliko je do sada lađa napravio, ne zna ni sam. Misli – a ne broji – više od tisuću. Unskih lađa ima i na rijekama u Sloveniji, odnosno u Ljubljani, jedna plovi Murom, ima ih u Italiji, a jedna čak ukrašava i plovi Temzom u Londonu.

„Bihaćka lađa je karakteristična po tome što je kratka i po tome što ima oštrije crte. Dajak, kako se naziva u Banjoj Luci, vozi se s dugim štapom od četiri do pet metara  Ne bih nikoga želio uvrijediti, ali mi za njihovu lađu ovdje u Bosanskoj Krupi kažemo da je ‘sandučara’. Zato što malo liči na sanduk. Uvijek su se ljudi natjecali tko će napraviti ljepšu lađu, što okrugliju, a Krupljani jako vole te lađe i danas kad kažete ‘Krupska lađa’, čiji izradu su do danas sačuvali i u mojoj obitelji, podrazumijeva se da je to nešto posebno lijepo i elegantno i, da ne budem neskroman, nešto otmjeno“, priča nam ovaj iskusni lađar. Nije važno samo kako će lađa izgledati, nego i koja će najbrže ploviti, koja će se najbolje snalaziti u manevriranju i koja najbolje siječe unske slapove. Za sve je to potrebno izabrati i najbolje drvo, kao što je brijest, jasen, bor i jela, jer što je lađa lakša, to je bolja za navigiranje.

„Važno je također kada se drvo usiječe. Ne zove se januar bez veze siječanj, tada u drvetu ima najmanje soka i lađa napravljena od tada usječenog drveta kasnije prima najmanje vode. Po meni je najkvalitetnije drvo petrovačka smrča, dobra je i jela, ali samo ona koja je rasla na zapadnoj strani šume, gdje nije bilo previše sunca i gdje drvo nije raslo prebrzo“, kaže.

Danas rijekom Unom kruži nekoliko modela ovog tradicionalnog krajiškog plovila. Ono što su barke na Jadranu, to je za nas unska lađa, kaže ovaj majstor. U poslu pomažu svi: supruga Zlata i njihovo troje djece, Salih (22), Ahmed (20) i Rejhana (15). Bužimkić kaže kako se ne boji da neće imati nasljednika, jer su djeca uključena u posao. Postali su vrsni pomagači i polako ulaze u tajne obrade drveta, a kćerka Rejhana radi na izradi kartonskih šablona po kojima se na građi kroje pojedini dijelovi lađe. U završnici ona je zadužena za izbor boje i bojanje lađe. Kaže nam kako je ipak najzanimljiviji raditi model lađe za ašikovanje, koji je nešto širi i stabilniji, a možda se lađa baš zbog toga, kako Bužimkić kaže, naziva lađom ljubavi. Naravno, dodaje iskusni majstor Himzo, i lađi su, baš kao i Uni, ime dali stari Rimljani. Samo što se ova varijacija na temu mladima u Bosanskoj Krupi uvijek više svidjela, pa tako i njegovim sinovima, Salihu i Ahmedu. A oni su već peta generacija u obitelji Bužimkić koja odrasta na obalama Une. Koliko su sinovi postali iskusni u ovom poslu izrade lađa, potvrđuje i primjer starijeg Saliha, koji je jednu lađu već napravio potpuno sam. „Ja ga još uvijek nadgledam, ali i on polako, ali sigurno otkriva tajne zanata“, kaže Himzo.

„To nikad nije dosadan posao i pri završetku bilo koje lađe osjeti se neki ponos, neka inovacija… Jer unska lađa se ne pravi po nekom predviđenom šablonu; svaka se međusobno razlikuje.“

Utrka unskih lađara u Krupi je tradicija. Više od šest kilometara vodene staze lađari savladaju za 20-ak minuta, a je li potrebno reći ili je jasno da je 2014. godine najbrža lađa bila ona s natpisom “Dedo” te da je i nju napravio, sa svojim sinovima, upravo Himzo.

„Pa znate, ja sam vam u vrijeme natjecanja lađa na Uni sav ushićen“, kaže ponosno. On po zanimanju, barem onom početnom, nije bio majstor u izradi lađa nego – pekar i kao pekar je radio punih 20 godina. Pitamo ga – zašto se od tog posla opredijelio za izradu lađa?

„Izrada unskih lađa mi je na početku bila kao neki hobi, ali je taj hobi kasnije prerastao u posao koji je imao svoju svrhu i koji je koliko-toliko bio unosan. A posao pekara mi je bio kao posao koji je pokrivao neke troškove koje svaka obitelj ima. Napori na poslu i treća smjena bili su ubitačni“, kaže iskreno. Iako kaže – zvučat će nevjerojatno, ali on je u ovom poslu samouk.

„Ljubav prema unskim lađama i moje odrastanje uz rijeku Unu bili su mi poticaj, a znanje sam stekao ponajviše zahvaljujući unskim lađarima po kojima je ovaj dio rijeke Une, kao i Bosanska Krupa, prepoznatljiv. Kasnije kroz rad sam stjecao vještinu i iskustvo. Posebno od djetinjstva me vuče i ljubav prema drvetu, pa sam se pored rada u pekari počeo baviti i izradom suvenira koji su također vezani za Unu i Bosansku Krupu.“

Oni kod izrade lađa najviše koriste jelu, smreku i jasen te hrast za rebra lađe, jer je potrebno tvrđe i jače drvo.

„Ali pored toga za impregnaciju koristimo biorazgradive materijale koji su pogodni za bilo koju vodu. Za izradu unske lađe s impregnacijom potrebno je od 6 do 8 dana“, kaže nam. Oni su među prvima u BiH koji izrađuju eko lađe i ovaj majstor je i zbog toga ponosan.

„Bilo koji dio materijala koji se koristi u izradi unske lađe na naš način je ekološki prihvaćen i u dodiru s vodom ne ugrožava biljni i životinjski svijet u vodi. I to nam je cilj: da svaka lađa bude urađena po eko principu, a za zaštitu drveta koriste se posebno eko boje i lakovi“, kaže Bužimkić. Bosanska Krupa je već desetljećima domaćin natjecanja unskih lađara, a on, kao majstor za unske lađe, uglavnom pojedinim ekipama donira lađu za natjecanja. I za kraj ga pitamo kako uspijevaju sve završiti što naume i koja je tajna uspjeha ove obitelji.

„Uglavnom zbog svih dnevnih obveza planove za radni dan radimo noć prije, kad smo svi opušteni i kad možemo odrediti možemo li određeni posao odraditi ili ne možemo. Jer dobro odrađen plan bilo kojeg posla velik je čimbenik uspjeha u tom poslu. To vam je već pola posla urađeno“, kaže na kraju.