Tiho, kao koraci zaljubljenih dok se Mahalom kroz noć šeću. Blago, kao majčin pogled dok očima čuva sina koji se prvi put sa valovima Sane bori. Opijeno, kao kada sevdalinku neko harmonikom probudi.
Tako te volim, tako te ljubim. Čuvao sam te onih zvjerskih godina, o majko, moja majčice mila, branio te i puškom i bez puške. Rukama golim, zubima, znojem, krvlju moje mladosti branio te od krvožednih, čuvao od izdajnika, vraćao te tvojoj djeci, sinovima i kćerima Bosne koji s ponosom danas pod tvojom zastavom koračaju.
Ginuo sam za tebe u Vrhpolju. Gledao sam te s obronaka Fajtovaca. Mirisao sam ti zemlju u Hrustovu. Tek rođenom sinu izgnan pokazivao gdje se naši stari kopaju. Pričao mu o ponosnom Kamengradu i mirisima sanskih rječica.
Moja mati, majčice najmilija. Stižu me godine, ratne rane katkad zabole jače, zarežu me do kostiju kad se umorim pa pomislim odustati. Ali, onda se sjetim da nemam drugog imena osim onog koje mi je moj otac dao, a dedo odobravanjem nagradio. Nemam drugog brata osim ljudi s kojima sam te čuvao, i sačuvao. Nemam sestrica osim onih koje si mi ti dala. Nemam drugu majku, samo tebe ja imam.
I gdje da odem, čiji sin da postanem, čiju zemlju da usnama cjelivam, ako tvoju neću? Mirno spavaj mati moja, ne plaši se i ne strahuj. Čuva tvoj sin san tvoj. Krvlju, znojem, suzama, rukama golim. Ne idem nigdje i ne dajem te nikom.
Mirno spavaj, dok ja bdim. Majčice moja, Bosnice moja, bosanska i moja sva.
KOMENTARI