Danas se prisjećamo jednog tužnog datuma. Prije tačno tri godine, primili smo jednu jako žalosnu vijest.
Pamtićemo je po dobru, vedrom duhu i lijepoj riječi koju je u svakome trenutku znala pronaći za svoje najbliže, prijatelje, sugrađane i sve druge ljude.
“Nema riječi kojima se može opisati tuga i bol za gubitkom naše Jasne”. Tvoj osmijeh, dragi lik i tvoja dobrota, živjet će i ostati zauvijek u našim srcima i mislima.
Međutim, nije sve uvijek onako kako želimo i sudbina piše drugačije planove.
Sanski Most je izgubio još jednu plemenitu dušu, ženu koja je uvijek imala osmijeh za svakoga, primjer blagosti i prijateljstva. Iza sebe je ostavila neutješnu porodicu, prijatelje, radne kolege, komšije, poznanike. Svi koji su imali priliku da je upoznaju, pamtit će ju kao nasmijanu, vedru i uvijek pozitivnu.
Otišla je dostojanstveno, tiho, mirno, kakva je i bila.
Ostala je uspomena. Zauvijek ugravirana u srca onih koji su se radovali malim stvarima i velikim ljudima.
Postoje mjesta koja nikada neće ostati prazna.
Postoje ljudi koji će zauvijek ostati kao najljepši broš jednoj čaršiji.
Bila je naša Jasna.
KOMENTARI