Zašto su novinski naslovi puni vijesti o nesrećama, zločinima, korupciji…? Možda zato što nas privlače deprimirajuće priče, a da toga nismo ni svjesni, kaže psiholog Tom Stafford.
Kada čitate novine, ponekad vam se može učiniti da se dešavaju samo strašne stvari. Zašto se mediji koncentrišu na loše stvari, radije nego na dobre? I šta to govori o nama, publici?
To ne znači da se samo takve stvari dešavaju. Možda loše vijesti privlače novinare jer neka iznenadna katastrofa privlači više pažnje nego postepeni napredak. Ili se novinarima čini da je od priče o korumpiranim političarima ili nekoj nesreći lakše napraviti vijest. Ali jedno od mogućih objašnjenja je da smo mi, čitaoci ili gledaoci, istrenirali novinare da se fokusiraju na ove stvari.
Mnogi ljudi često kažu da preferiraju dobre vijesti, ali da li je to zaista tačno?
Tražeći odgovor na ovo pitanje, naučnici Marc Trussler i Stuart Soroka, napravili su eksperiment na Univerzitetu McGill u Kanadi. Smatrali su da su prethodni eksperimenti bili nekontrolisani ili nerealni, pa su odlučili isprobati novu strategiju: obmanu.
Trik pitanje
Trussler i Soroka su pozvali učesnike sa njihovog univerziteta da dođu u labaratoriju radi “proučavanja pokreta oka”. Volonteri su prvo zamoljeni da izaberu neke priče o politici koje će čitati sa web sajta tako da kamera može pratiti pokrete njihovih očiju. Bilo je bitno, rečeno im je, da čitaju članke da bi se mogla uraditi mjerenja, ali da nije važno šta čitaju.
Rezultati eksperimenta, jednako kao i priče koje su ispitanici najviše čitali, bili su deprimirajući. Učesnici su češće birali priče sa negativnim tonom nego neutralne ili pozitivne priče. Ljudi koji su bili zainteresovaniji za aktuelna dešavanja više su birali loše vijesti. Pa ipak, kada su ih pitali, tvrdili su da više vole dobre vijesti. Uglavnom bi govorili da su mediji ti koji su previše fokusirani na negativne priče.
Reakcija na opasnost
Istraživači su predstavili svoj eksperiment kao čvrst dokaz o našoj naklonjenosti lošim vijestima – našoj kolektivnoj tendenciji da slušamo i pamtimo loše vijesti.
Postoje dokazi i da ljudi reaguju brže na negativne riječi. U laboratorijskim istraživanjima, kada nekome kažete riječi “rak”, “bomba” ili “rat”, prije će reagovati nego kada im kažete “beba”, “osmijeh” ili “zabava”. Takođe, brže prepoznajemo negativne od pozitivnih riječi, i čak možemo pretpostaviti da će riječ biti negativna prije nego što je izrečena.
Ovdje se radi se samo o zluradosti, tvrdi ova teorija, već o tome da smo evoluirali tako da reagujemo brzo na potencijalne prijetnje. Loše vijesti mogu biti signal da treba nešto da promijenimo u svom ponašanju da bismo izbjegli opasnost.
Postoji još jedno tumačenje koje su Trussler i Soroka iznijeli kao teoriju: pazimo na loše vijesti, jer u cjelini, mislimo da je svijet ružičastiji nego što zaista jeste i da će na kraju sve biti u redu. Ovaj ružičasti pogled na svijet čini loše vijesti iznenađujućim i upadljivim. Samo na svijetloj pozadini su tamne mrlje vidljive.
Dakle, može biti da je naša težnja ka lošim stvarima kompleksnija od novinarskog cinizma ili naše zluradosti.
Izvor: bbc.com
KOMENTARI