Ako me pitate jesam li zabrinuta za svoju budućnost, s obzirom da nisam predala za vizu i InshAllah ne planiram, otvoreno ću vam kazati da nisam nimalo.
O svojoj budućnosti, mnogo unaprijed ne razmišljam ali na njoj dosta radim. Što znači ovo “dosta radim”? Pa svakim danom širim svoje vidike, svoja poznanstva i svoje ime. Ostavljam trag, a to mnogi oko mene vide, ne zamaram se sa onim ko je šta rekao, prenijeo ili proširio.
Sretna sam što oko sebe imam ljude koji mi pomažu, koji su mi potpora, razlog i uzor. U srijedu su me na 15-sto minutnom intervjuu pitali ko mi je uzor. Pa to ste i sami mogli zaključiti. To je moj otac, onaj koji sve radi i trpi za svoju djecu.
Treba li mi veći uzor od čovjeka koji ima 10-ro djece i koji se bori i radi samostalno cijeli život?
Država nije naklonjena mnogima ali država nije kriva za pasivnost čovjeka danas. Danas živimo, da preživimo. A to nije ono što trebamo.
Nije Njemačka zemlja snova, Njemačka je zemlja Eu, zemlja plate i doplatka, ali Njemačka nije Bosna i duša bosanska.
KOMENTARI