Rođena je 14. decembra 1995. godine, samo nekoliko sati nakon što je u Parizu potpisan Opći mirovni sporazum za Bosnu i Hercegovinu.
Na današnji dan 1995. godine u Parizu je potpisan Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, a koji je ranije ratificiran u Daytonu.
Samo nekoliko sati nakon ceremonije u Parizu, u Sarajevu je rođena prva beba u miru. Dobila je ime Lamija, što u prevodu sa arapskog znači blistava, jer je za njene roditelje mir tada doslovno zablistao.
Dvadeset godina poslije, Lamija je donijela važne životne odluke, kakve uskoro trebaju i Bosni i Hercegovini.
Soba u kojoj je Lamija odrasla ista je kao sve dječije. Na policama omiljene slikovnice i igračke, u albumima prve slike iz djetinjstva.
Bez priče o ratu
Ono što je razlikuje od drugih je rodni list s posebnim datumom rođenja. Lamija je rođena 14. decembra 1995. godine u 13:30 sati, samo nekoliko sati nakon što je u Parizu potpisan Mirovni sporazum za Bosnu i Hercegovinu. Zbog toga su je u početku zvali “dejtonsko dijete”, ali Lamija, kaže, ne pamti djetinjstvo po tom sporazumu. Roditelji su je odgajali bez puno priče o ratu, a ona je od njih tražila samo “kinder jaje”.
“Mislim jedanput sedmično i da sam uvijek iščekivala taj dan kad ću ga dobiti. Roditelji su mi par puta govorili da je to jako skupo… Kada sam nedavno krenula da ga kupim jednoj kolegici koja ima dijete, zapravo sam vidjela da ono košta marku i po [75 eurocenti] i tada mi je tek bilo jasno koliko je zapravo bila loša situacija, a koliko ja zapravo ništa nisam osjetila”, kaže Lamija.
Prije prvog rođendana Lamija je prohodala i počela govoriti, dok je napredak Bosne i Hercegovine još bio zakočen provedbom Dejtonskog sporazuma i nacionalnim podjelama. U školi je upravo o tome htjela učiti, ali lekcije o ratu u bivšoj Jugoslaviji i Mirovnom sporazumu za Bosnu i Hercegovinu nisu bile u udžbenicima.
“Mene je mnogo zanimalo šta se dešavalo, iz razloga što nikada vam nije dosta tih informacija, uvijek imate još jedno dodatno pitanje na koje vam možda ni roditelji ne mogu dati odgovor, nego želite da se obrazujete u vezi toga, da saznajete stvari i, na kraju krajeva, da vidite da li vi možete nešto možda promijeniti, da li imate vi neku svoju ideju, a to je jako teško, jer nemate činjenice s kojima biste počeli”, dodaje Lamija.
Simboličan datum
Lamija, ipak, nije gubila vrijeme. Počela je raditi već u trećem razredu srednje škole, dok je stopa nezaposlenosti u Bosni i Hercegovini bila jedna od najvećih u Evropi. Sa 18 godina je bila spremna za fakultet, dok se država pripremala za prvi popis stanovništva od stjecanja nezavisnosti. Sa 20 godina se vjenčala s Kenanom, koji ju je, opet simbolično, zaprosio 14. decembra.
“Upravo je tu negdje bila raskrsnica mog života, da li ću otići ili ću ostati, ja sam odlučila da ostanem. Mislim da svaka osoba, ukoliko dovoljno lično radi na sebi i ukoliko dovoljno lično sebe gradi, može ovdje uspjeti”, govori Lamija.
Lamija se nada će i Bosna i Hercegovina uspjeti kao što je ona. Njoj i Kenanu prve dane zajedničkog života uveseljava papagaj “Švrle”, koji je sasvim slučajno u bojama zastave Bosne i Hercegovine. Baš kao što je i njoj, sasvim slučajno, historijski datum domovine obilježio život.
Izvor: Al Jazeera
KOMENTARI