„Stay home“ više ne važi. Dok zapad smišlja pravila koja mirišu na geto, Istanbul širi krila dobrodošlice. Nakon što sam pregledala nekoliko pozitivnih pacijenata (test može biti lazno pozitivan), Bog zna koliko negativnih (test moze biti lažno negativan), i sama negativna na serološkoj analizi, prilično sam zbunjena.
Kažu, moramo se navikavati na život s koronom, a Stambol zove. Na sarajevskom aerodromu gotovo uobičajeno, jedino smo svi maskirani. Držim Sultaniju za ručicu dok avion polijeće. Let ugodan, uz Tvrdjavu Meše Selimovića, prošao je ko za tren. Aerodrom u Istanbulu, najveći aerodrom na svijetu bez uobičajene guzve.
Pomalo tužno, da ne kazem „koronasto“. Kontrole prolazimo bez problema. Dočekuje nas Istanbul sa svojim džamijama, galebovima, mačkama i ljudi s maskama.
Dočekuje nas Mustafa sa kesom preukusnog voća. Od prvog dana nam nije ostalo puno, pa smo obišli Sulejmaniju, meni najljepšu džamiju u ovom gradu, a nakon toga gözleme i çay na terasi koja gleda na Taksim, vode Zlatnog roga, a grandiozna Sulejmanija blista iza nas.
A sutra, sutra je novi dan. Laku noć vam želim.
KOMENTARI