Prevodeći ovaj uslov u novac, koncesionar “LSB Elektrane” će Republici Srpskoj za 15 godina isplatiti oko 2.5 miliona KM koncesione naknade, a naplatiće u istom periodu na osnovu subvencija, između 15 i 25 miliona KM. Na ovaj način svi građani u Republici Srpskoj će plaćati koncesionaru za uništenje rijeke Sane, jer na računima za električnu energiju je istaknuta ova stavka i za ovu godinu iznosi 0,0009 KM/kWh.
Koalicija za zaštitu Sane broji 22 udruženja građana čiji su ciljevi obustavljanje planova za izgradnju hidroelektrana na rijeci Sani i održivo korištenje vodnih resursa ove rijeke. Iz ove Koalicije objašnjavaju da kako bi ostvario ekonomsku računicu, koncesionar planira da izmjesti rijeku Sanu iz gornjeg toka i da je cijevima odvede do mašinske zgrade, ostavljajući kanjon bez vode u dužini od 3 kilometra.
“Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS prihvatajući ovaj plan izdalo je Ekološku dozvolu koncesionaru zbog čega je Koalicija za zaštitu Sane podnijela kolektivnu tužbu Okružnom sudu u Banjaluci. Zbog svojih specifičnosti, raznovrsnih oblika reljefa i zaklonjenih staništa sa karakterističnom mikroklimom, gornji kanjon je jedno od najznačajnijih područja za očuvanje flore i faune ovog dijela Republike Srpske. Najmanje pet endemskih vrsta Dinarskog područja bi bilo ugroženo izgradnjom hidrocentrale”, istaknuto je iz ove Koalicije.
Napominju da bi zbog svih ovih razloga trebalo hitno zaustaviti bilo kakvu gradnju, ili planove za igradnju i izraditi analizu korištenja voda rijeke Sane u gornjem toku, obuhvatajući opštine Ribnik i Mrkonjić Grad. Koalicija za zaštitu Sane je predala Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS, inicijativu za pokretanje procedure za Prethodnu zaštitu gornjeg toka rijeke Sane, u skladu sa Prostornim planom RS do 2015. godine, kao prelazno rješenje do konačnog proglašenja Parka prirode.
Podsjećaju da je investitor “LSB Elektrane” iz Banjaluke pokušao izgraditi malu hidroelektranu (MHE) na samim izvorima rijeke Sane.
“Izgradnju je započeo, uprkos činjenici da je Prostornim planom Republike Srpske gornji tok rijeke Sane predviđen kao Park prirode, a izvori Sane da budu pod strogim režimom zaštite, zbog svojih prirodnih i ambijentalnih vrijednosti. Zavod za zaštitu kulturno – istorijskog i prirodnog nasljeđa RS je dostavio stručno mišljenje sa 10 razloga zašto se na izvorima Sane ne bi smjela izgraditi MHE. Koncesija je u međuvremenu prodana koncesionaru ‘EHE d.o.o’ iz Banjaluke, a potom d.d. ‘Interenergo’ iz Ljubljane čime je grubo prekršen prvobitni ugovor po kojem se koncesija prije izgradnje objekta ne može prodavati”, kažu iz Koalicije.
Podsjetimo i da se od samog početka pokretanja procedure za izgradnju mini hidroelektana lokalno stanovništvo žestoko usprotivilo tome na javnoj raspravi o procjeni uticaja MHE na životnu sredinu, a opštine Ribnik i Mrkonjić Grad, na čijim teritorijama se nalaze izvori rijeke Sane su donijele odluke u kojima se protive izgradnji MHE.
Zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa RS u dva navrata je dao negativno mišljenje o planovima za izgradnju MHE, jer su to područje već predložili za Regionalni park prirode, gdje bi gornji tok rijeke Sane ima status “strogi režim zaštite”.
PREVELIK ULOG NA RAČUN PRIRODE
Stručnjaci objašnjavaju da bi izgradnja hidroelektrane predstavljala najgori mogući oblik upravljanja prirodnim bogatstvom i to ne samo za građane Mrkonjić Grada već za sve građane koji žive uz Sanu i za Sanu. U tom slučaju, nepovratno bi bile narušene ambijentalne vrijednosti koje su u gornjem toku Sane izvanredne i bio bi blokiran svaki dalji napredak i razvoj ruralnih područja u blizini izvora. Takođe, gornji kanon u dužini od 3km bi presušio što bi izazvalo katastrofu po faunu i floru u kanjonu i oko njega
Protesti “Pravda za Sanu” održani u aprilu prošle godine
Miodrag Dakić, predsjednik Centra za životnu sredinu iz Banjaluke kao najvećeg krivca za situaciju u kojoj se nalazi gornji tok rijeke Sane nesumnjivo navodi Vladu Republike Srpske, jer, prema njegovim riječima, građani plaćaju zaposlenike u nadležnim ministarstvima da odgovorno upravljaju zajedničkim resursima, a voda je jedan od najvažnijih resursa i ljudsko pravo.
“Ako bih kao krivca morao izdvojiti jedno ministarstvo, onda je to Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS, bez obzira što energetske projekte predlaže i ‘gura’ ministarstvo za energetiku. Ministarka Srebrenka Golić bi morala da vodi računa o ciljevima Prostornog plana RS do 2015. godine i zakona u oblasti životne sredine koji su prekršeni u postupku izdavanja ekološke dozvole za MHE Medna na izvorima Sane. Ukoliko neko u Vladi RS vrši pritisak na ministarstvo da krši zakone i planove, onda ministarka treba o tome da obavijesti javnost, a ako ne može da provodi zakone i štiti životnu sredinu, onda treba dati ostavku”, kaže Dakić za BUKU.
Ističe da resorno ministarstvo treba hitno da obustavi proces izdavanja dozvole za građenje, jer imamo apsurdnu situaciju da je gornji tok Sane predviđen Prostornim planom RS do 2015. godine kao park prirode, a zona izvora kao poseban rezervat prirode, zbog svojih prirodnim i ambijentalnih vrijednosti.
Objašnjava da Opštine Mrkonjić Grad i Ribnik imaju lokalne planove razvoja koji na tom području planiraju razvoj turističkih sadržaja, a opština Ribnik je nedavno podigla i treću tužbu protiv odluke ministarstva da izda ekološku dozvolu za MHE Medna.
“Koalicija za zaštitu Sane je prije više od godinu dana predala ministarstvu nadležnom za pitanja životne sredine inicijativu da se gornji tok i izvorišta rijeke Sane zaštite u skladu sa Prostornim planom RS do 2015. godine. U nekoliko navrata su održani sastanci sa predstavnicima ministarstva, ali bez nekog konkretnog rezultata. Takođe, Inspektoratu RS je u nekoliko navrata dokumentovano da investitor krši zakone RS, takođe bez rezultata. Lokalno stanovništvo i koalicija od 22 udruženja se već godinama protive izgradnji, a sve je to zanemareno od strane Vlade RS koji su stali u zaštitu interesa investitora, a ne građana RS”, rekao je Dakić.
Dakić objašnjava da bi se izgradnjom MHE trajno uništile prirodne vrijednosti gornjeg toka rijeke Sane, zbog kojih je i planirana zaštita ovog područja. U tom slučaju, Sana više ne bi bila na listi od preostale tri rijeke sa kvalitetom vode prve kategorije, a značajno bi se umanjili potencijali cijelog područja za razvoj održivog turizma. Predsjednik Centra za životnu sredinu iz Banjaluke kaže da bi u svakom slučaju moguće štete bile daleko veće od navodnih koristi koje bi lokalne zajednice i budžeti imali od izgadnje.
Boro Marić iz Udruženja gljivara i ljubitelja prirode iz Mrkonjić Grada rekao je da se već duže vrijeme pokušava zaustaviti uništavanje ove istinske oaze, ali da nadležne institucije i Inspektorat RS ne reaguju na ovaj slučaj.
Jedino moguće razrješenje ove situacije Marić vidi u raskidu koncesije i vraćanju uništene obale u prvobitno stanje. Dodaje da koalicija ove godine planira zasaditi nove sadnice na mjestima posječenog drveća, ali i da nikakav kompromis sa nekoliko stotina metara pomjeranja brane gore ili dolje ne dolazi u obzir.
“Ovo nije problem samo sa Sanom već sa preko 100 dodijeljenih koncesija. Jedan dio je Vlada RS riješila sporazumnim raskidom koncesija, a dobar dio koncesija se prodaje i preprodaje kao ova na Sani koja je sada u vlasništvu d.d. Interenergo iz Slovenije. Smatram da bi neko trebao odgovarati zbog situacije u kojoj se našla Republika Srpska. Ogromna su potraživanja i ogromne prepreke i štete, a korist slaba ili nikakva za državu. Definitivno jedna od najgorih odluka Vlade RS ikada”, kaže Marić za BUKU.
Prema Marićevim riječima ukoliko dođe do izgradnje mini hidroelektrana na ovom području u potpunosti će se izgubiti gornji kanjon koji je jako značajan za floru i faunu u ovom dijelu RS.
“Trajno se narušavaju ambijentalne vrijednosti zbog kojih je cijelo područje planirano za zaštitu. Već je oskrnavljeno korito izvora Mračaj, kao i korito rijeke Sane. Takođe, gubi se ogroman novac koji će dati sami građani plaćajući subvencije za nazovi ‘održiv izvor energije’. Ova hidrocentrala je održiva samo za njene vlasnike dok je za građane i prirodu apsolutno neodrživa i degradirajuća. Treba svakako istaći da će koncesionari na osnovu naknada za koncesije u prvih 15 godina isplatiti državi oko 2.5 miliona KM, dok će u istom periodu zaraditi između 15 i 25 miliona KM zahvaljujući subvencijama”, kaže Marić.
Na kraju dodaje da će njihova električna energija biti duplo skuplja od ove koju proizvode trenutne elektrane jer je kategorisana ka ‘održiva i ekološka’ iako će dok je ne počnu proizvoditi uništiti najljepše predjele i najznačajnije resurse opština Ribnik i Mrkonjić Grad.
Goran Kivić, iz Udruženja građana Sanus iz Prijedora podsjeća da je iz Opštine Mrkonjić Grad, kada je zaštita prirode u pitanju, prije četiri godine navedeno: „objekti prirode stavljaju se pod zaštitu za to što su izuzetni, rijetki, prorjeđeni ili u nestajanju na širem prostoru i kao takvi su od posebnog značaja za nauku, kulturu, rekreaciju i turizam. Takvi su: kanjoni, pećine, izvori, predjeli prašumskih oblika ili izuzetno vrijedni i estetski oblikovani pejzaži i rijetke šumske zajednice, močvarni ekosistemi ili pak objekti na kojima se prati evolucija zemljine kore i živog svijeta ili endemične biljne i životinjske vrste”.
“U istoj studiji je postavljen zaštitni obuhvat za izvore Sane kao poseban rezervat prirode, Mračaj kao hidrogeološki spomenik prirode i Klisura Sane kao zaštićeni prirodni pejzaži. Zbog svega navedenog potrebno je ovo područje proglasiti parkom prirode. U tom slučaju u zaštićenom području će moći da se odvijaju sportsko-rekreativni, turistički, naučno – istraživački i drugi sadržaji dozvoljeni za park prirode, od samog uživanja u prirodnim ljepotama, sportskog -ribolova, raftinga, naučno – istraživačkih radova pogotovu koji se odnose na pećinu Mračaj koja je veoma zanimljivi prirodni fenomen koji se naziva estavela”, objasnio je za BUKU Kivić.
Ukoliko dođe do izgradnje mini hidroelektrana Kivić kaže da se gube prirodne vrijednosti, ali i da se gubi zdrav razum.
“U današnje vrijeme gdje se zna da je voda izvor života i gdje se na sav glas i čuje i vidi da je pitka voda jedan od najpoželjnijih elemenata na planeti Zemlji i da će onaj ko bude posjedovao pitku vodu u budućnosti biti narodski rečeno na konju. Osim što će se izgubiti postojeća flora i fauna samim ugrožavanjem gornjeg toka negativni uticaji će se odraziti na čitav tok rijeke Sane. U slučaju izgradnje i završetka koncesije će se uvidjeti da se ni taj novac niti sama struja ne može ni jesti ni piti”, kaže Kivić.
PLANOVI ZA ZAŠTITU SANE
Boro Marić je rekao da je Koalicija za zaštitu Sane krajem prošle sedmice podnijela kolektivnu tužbu zbog izdavanja ekološke dozvole što predstavlja nastavak pravne borbe, ali “svakako ćemo koristiti i ostala demokratska sredstva kako bi istina izašla na vidjelo i kako bismo zaustavili uništavanje Parka prirode i siromašenje građana”.
Poručje izvora Sane je još jedno prirodno bogatstvo koje nadležnim institucijama i onima koji vode RS nije bitno i koje je spremno da bude uništeno zbog materijalne koristi.
Goran Kivić kaže da je plan Koalicije da se ne odustaje i da se bore do zadnjega.
“Tim trnovitim putem gazimo već 5 godina bez ikakvog finansiranja, čisto sa voljom organizacija i ljudi koji bez ikakve nadoknade, bez da im se kaže hvala žele da sačuvaju nešto gdje će moći da odvedu svoju djecu i unuke, da im pokažu prirodnu ljepotu države u kojoj žive, gdje će moći da bez ikakvog stida i srama dovedu bilo kojeg stranog turistu da se napije vode sa izvora jer je to naše prirodno naslijeđe, a ne nekog koncesionara koji bi da to sve oskrnavi i napusti za nekih 20-30 godina uz ‘pošteno’ zarađen novac”, rekao je Kivić.
Miodrag Dakić kao i ostali naši sagovornici kaže da je plan je da se nastavi borba za zaštitu Sane, bez obzira da li će vlasti i investitori nastaviti kršiti zakone Republike Srpske i omogućiti izgradnju.
“Čak i ukoliko dođe do izgradnje, a nadamo se da neće, nastavićemo tražiti odgovornost onih koji bi dozvolili takav zločin prema prirodi i budućim generacijama”, istakao je Dakić.
Dušanka Makivić, viši saradnik za odnose s javnošću u Inspektoratu RS rekla je da inspekcije Inspektorata Republike Srpske vrše nadzor nad primjenom propisa, odnosno kontrolišu da li subjekti svoje poslovanje obavljaju u skladu sa zakonom i da li se pridržavaju propisanih pravila.
“Ukoliko privredni subjekt djelatnost obavlja u skladu sa datim koncesijama, dozvolama i drugim aktima i pridržava se svih definisanih parametara, sa aspekta inspekcijskog nadzora poslovanje se odvija u skladu sa zakonom. Davanje koncesija i dozvola nije u nadležnosti Inspektorata Republike Srpske, jer inspektori kontrolišu da li se poslovanje odvija u skladu sa koncesijama i dozvolama koje izdaju drugi nadležni organi Republike Srpske”, kazala je Makivićeva za BUKU.
Nadležne institucije iz RS do sada nisu reagovale i zaustavile nezakonito uništavanje izvora rijeke Sane. Borba za Sanu predstavlja borbu za budućnost života na ovom području kako ove generacije, tako i budućih pokoljenja. Oni koji se bore za zaštitu ugroženog područja tvrde da neće odustati od borbe za punu zaštitu gornjeg toka rijeke Sane.
KOMENTARI